WEBVTT

00:00.351 --> 00:08.622
„Ako ovi originali više nisu dostupni,
istraživanje je zapravo u konačnici onemogućeno.

00:08.622 --> 00:11.743
Ako više nemam stare knjige, stare spise.

00:11.743 --> 00:16.380
To manipulaciji otvara vrata.“

00:16.380 --> 00:22.998
Danas u studiju Kla.TV-a pozdravljam historičarku i
anglistkinju s magisterijem iz poslovne ekonomije.

00:22.998 --> 00:29.266
Kao autorica brojnih stručnih članaka i publicističkih
knjiga o socijalnoj i kulturnoj povijesti, između ostalog je

00:29.266 --> 00:33.375
2024. objavila svoju knjigu „Osvajanje starog i novog svijeta“.

00:33.375 --> 00:36.432
Srdačno dobrodošli, gospođo dr. Renate Reuther!

00:36.432 --> 00:38.725
Da, hvala na pozivu!

00:38.725 --> 00:43.406
Da, lijepo je što ste tu! S vašim suprugom sam
već imao zadovoljstvo. Danas imamo povijesnu temu.

00:43.406 --> 00:50.493
Znanost živi od zapisa, od rukopisa, od knjiga
i drugih izvora, a bez njih kritičko bavljenje

00:50.493 --> 00:54.694
poviješću, bilo kojim temama, uopće nije moguće.

00:54.694 --> 00:58.292
Gospođo Reuther, kako stoji stvar s pristupom takvim izvorima?

00:58.292 --> 01:10.678
Sve nam se teže omogućuje, posebno kada ste slobodan
neovisni novinar ili povjesničar ili istraživač bilo koje vrste.

01:10.678 --> 01:16.748
Počinje sasvim jednostavnim stvarima, da se
naplaćuju pristojbe za svaki posjet, na primjer u arhivu.

01:16.748 --> 01:25.502
Pažljivo se gleda ko zapravo želi nešto imati, i kao što je to
slučaj već stotinama godina, ni danas nije ništa

01:25.502 --> 01:35.023
drugačije: ako pogrešna osoba traži stvari koje joj se ne
želi dati, onda ih jednostavno nema ili nisu dostupne.

01:35.023 --> 01:45.386
A da se to onda ne bi činilo toliko uočljivim u pojedinostima,
sada imamo mnoge arhive koji su bili smješteni u gradovima, često

01:45.386 --> 01:53.875
u vijećnici ili u nekoj staroj zgradi, također u starom dvorcu,
sada su – navodno radi vlastite sigurnosti,

01:53.875 --> 02:01.865
ti stari fondovi starih dokumenata –
premješteni u udaljene bunkere, arhive, gdje god.

02:01.865 --> 02:08.130
A onda se mora unaprijed prijaviti da
se želi vidjeti ovaj ili onaj dokument.

02:08.130 --> 02:13.620
A onda se jednom ili dvaput sedmično odlazi
tamo, i onda se vraća, i onda se mora ponovo

02:13.620 --> 02:17.887
biti na licu mjesta da bi se pregledao taj papir.

02:17.887 --> 02:26.464
Radio sam mnogo godina u arhivima da bih pisao historiju koja još
nije bila napisana na taj način. I to je oduvijek bilo naporno.

02:26.464 --> 02:31.225
Ali pod ovim uslovima to je naravno gotovo nemoguće.

02:31.225 --> 02:37.962
Jer da bi se napisala knjiga koju sami
istražujete, gdje se ne oslanjate jednostavno na AI, čita se –

02:37.962 --> 02:42.064
pa ne znam – desetine, stotine, hiljade stranica.

02:42.064 --> 02:52.660
A kada se onda uopće ne zna tačno šta treba tražiti – jer
ti katalozi arhiva su često vrlo neodređeni – i onda se

02:52.660 --> 02:58.465
mora tačno reći koji papir se želi, sve to postaje vrlo teško.

02:58.465 --> 03:05.635
Jer kada se to onda dobije i ustanovi, otvori – „Ah, to
ipak nije ono što bi mi trebalo, tu ne piše ono što mi

03:05.635 --> 03:09.827
pomaže“ – onda je cijela posjeta arhivu bila uzaludna.

03:09.827 --> 03:14.394
I može se ponovo čekati sljedeća
sedmica, dok se ponovo nešto ne donese.

03:14.394 --> 03:20.576
Dakle, to je već godinama problem i dodatno se jako pogoršava.

03:20.576 --> 03:28.290
I to je zaista, ako se želi raditi na izvorima, nije jednostavno.

03:28.290 --> 03:34.661
A ako se kaže, mnogo toga je digitalizirano, iznenadit
ćete se koliko je malo digitalizirano, s jedne strane.

03:34.661 --> 03:40.270
A kod digitalnih stvari, naravno, uvijek ostaje malo one sumnje:

03:40.270 --> 03:45.317
Je li to sada bilo sve? Nedostaju li
stranice? Nedostaju li cijele sveske?

03:45.317 --> 03:51.292
Je li to zaista ono što bih pod tim naslovom pretpostavio?

03:51.292 --> 03:56.242
Kod digitalnih stvari tako se lako nešto može
kliknuti i izbrisati ili učiniti da nestane.

03:56.242 --> 04:08.070
To je nešto sasvim drugo nego kada otvorite neki stari dokument,
stari spis iz arhive, i to pročitate i zaista imate stari papir.

04:08.070 --> 04:09.878
Da, spomenuli ste digitalizaciju.

04:09.878 --> 04:15.756
Sada ima sve više izvještaja da AI kompanije
otkupljuju stare knjige, zatim ih digitaliziraju,

04:15.756 --> 04:19.553
njima hrane svoje jezične modele ili druge AI modele.

04:19.553 --> 04:24.258
Ali na kraju se to ne vraća natrag, nego se
te knjige uništavaju. Šta mislite o tome?

04:24.258 --> 04:27.122
Skandal. Dakle, bila sam šokirana kada sam to čula.

04:27.122 --> 04:36.761
I s mojom pozadinom sumnje i kritike sistema,
naravno, odmah moram pretpostaviti nešto loše.

04:36.761 --> 04:40.720
Nije jasno zašto se stvari uništavaju nakon skeniranja.

04:40.720 --> 04:46.247
Fondovi u arhivama i bibliotekama skeniraju se decenijama.

04:46.247 --> 04:57.855
A sada reći da se to poslije uništava, pa za to ne mogu
naći pravo objašnjenje koje ne pretpostavlja nešto loše.

04:57.855 --> 05:05.968
Jer te stare knjige, koje su otkupljene iz antikvarijata
, često postoje samo u nekoliko pojedinačnih primjeraka.

05:05.968 --> 05:09.833
A kada se one unište, više nemate pristup njima.

05:09.833 --> 05:18.462
A to zaista zvuči kao u „1984“, što je Orwell opisao, da
se historija naknadno stalno mijenja kako bi odgovarala

05:18.462 --> 05:23.296
sadašnjosti i kako bi se mogla kontrolisati budućnost.

05:23.296 --> 05:34.475
I u mojim radovima – Gerd i Renate Reuther su mnogo toga
crpili iz historije – a za to su potrebne mnoge stare knjige.

05:34.475 --> 05:40.536
Mi nismo prvi koji sumnjaju, niti prvi koji
otkrivaju greške ili dovode u pitanje narative.

05:40.536 --> 05:49.869
I zavisimo od toga da su ljudi prije nas već odgovorili
na ta pitanja ili sami došli do ideja, i to zapisali.

05:49.869 --> 05:58.290
Zato su nam potrebne njihove knjige. Ili nam jednostavno
treba originalni tekst. Shakespeare se stalno iznova prevodi.

05:58.290 --> 06:02.001
Tada se može raditi s modernim
tekstom, ili kod Biblije to također znamo.

06:02.001 --> 06:07.513
Ona se također stalno nanovo prevodi – i sada već
postoje varijante u kojima je Bog ženskog roda.

06:07.513 --> 06:12.358
Tada bi čovjek možda želio, da nešto razjasni,
reći: želim sada pročitati originalne

06:12.358 --> 06:16.217
prijevode Luthera ili Zwinglija, ili bilo koga drugog.

06:16.217 --> 06:24.692
Ako ti originali više nisu dostupni, time je
zapravo istinsko istraživanje u konačnici onemogućeno.

06:24.692 --> 06:31.378
I to ne vrijedi samo za mene kao historičarku, to vrijedi
i za sva druga područja, bilo da su to novinari ili sve

06:31.378 --> 06:35.103
druge discipline, bilo da je riječ o medicini ili pravu.

06:35.103 --> 06:40.330
Čovjek ipak želi ponovno pogledati unazad i reći:
kako je to počelo, kako je to tada zapravo bilo?

06:40.330 --> 06:50.830
A ako više nemam stare knjige, stare akte – bilo da su zaista
nestali ili da su samo zatvoreni i negdje pohranjeni, ali meni

06:50.830 --> 06:57.235
kao istraživačici više nisu dostupni – to je onda gotovo isto.

06:57.235 --> 07:01.502
I to manipulaciji otvara vrata na široko.

07:01.502 --> 07:06.183
No vi ste već pročitali mnoge knjige i o tome pisali.

07:06.183 --> 07:12.661
Možete li gledateljima navesti možda jedan ili dva
primjera gdje ste naišli na proturječja između onoga što

07:12.661 --> 07:16.958
je uobičajeno mišljenje i onoga što ste sami otkrili?

07:16.958 --> 07:22.076
Pa dobro, kad smo već kod knjiga, ono
najočiglednije je možda Aleksandrijska biblioteka.

07:22.076 --> 07:26.682
Nju zaista svi znaju. Ali još je nisu pronašli.

07:26.682 --> 07:27.334
Kako?

07:27.334 --> 07:33.062
Nije pronađena ni jedna jedina knjiga koja je tamo bila.

07:33.062 --> 07:36.996
I sada bi se zapravo trebalo reći svici. Ali ni svitaka nema.

07:36.996 --> 07:43.799
Dakle, nema ni jedne knjige, ni rukopisa, ni svitka, za
koji bi se moglo reći da je tada bio tamo u biblioteci.

07:43.799 --> 07:49.152
Nema ni popisa knjiga, da tako kažem, nekog spiska fonda.

07:49.152 --> 07:55.302
A u Aleksandriji se iskopava. Tamo
postoji stari zatrpani grad koji se iskopava.

07:55.302 --> 08:00.160
Ali biblioteka se ne može pronaći, iako se
zaista decenijama – koliko znam – iskopava.

08:00.160 --> 08:03.731
I tamo postoji nešto što se definiše kao palata.

08:03.731 --> 08:06.619
I kaže se da će biti u palati.

08:06.619 --> 08:12.520
Ali nema ničega što je nekako specifično… – ima
temeljnih zidova. Ali koja je prostorija onda biblioteka?

08:12.520 --> 08:17.671
A ako je bila tako ogromna, kako se ponekad
priča, onda bi ipak trebalo da postoje neki tragovi.

08:17.671 --> 08:24.616
I to je onda opet razlika. Ako čitate o
Aleksandrijskoj biblioteci, postoje čitave knjige i dugi članci.

08:24.616 --> 08:30.907
I tu se hvali kako je bila velika, da je tamo
bila laboratorija, botanička bašta, zoološki vrt.

08:30.907 --> 08:35.037
Naučnici, filozofi, pisali su, objavljivali.

08:35.037 --> 08:39.242
A onda ne nalazim ni mrvu. To mi je već pomalo zbunjujuće.

08:39.242 --> 08:49.624
I to veliko uništenje, kada je sve nestalo bez
traga, znanje antike takoreći, i ono je potpuno nejasno.

08:49.624 --> 08:56.577
Dakle, to me je najviše iznenadilo. Onda sam pomislio, pa,
to se zna. Bio je neki rat ili požar. I onda je jednostavno…

08:56.577 --> 09:02.164
Dakle, procjene se razlikuju po
stoljećima, kada je konačno nestala.

09:02.164 --> 09:10.717
I ako se čovjek zapita, da, ko bi finansirao ili organizovao takav
mammutski projekat, kako bi to išlo? To bi bilo ludo skupo.

09:10.717 --> 09:19.089
Onda postoji iz antike jednostavno objašnjenje, ti ljudi, ti
pisari ili bibliotekari, koji bi uvijek išli dolje

09:19.089 --> 09:27.816
u luku Aleksandrije, pretraživali brodove i
zaplijenili knjige koje su mogli koristiti za biblioteku.

09:27.816 --> 09:37.222
Dakle, to je možda i pomalo smiona teorija,
kako se biblioteka može trajno izgraditi.

09:37.222 --> 09:42.072
Ali odakle onda uopće dolazi znanje o
postojećoj ili nepostojećoj biblioteci?

09:42.072 --> 09:46.108
Naime, navodi se među svjetskim
čudima, dakle neko je morao o tome pisati.

09:46.108 --> 09:54.326
Tačno, postoje priče, postoje pripovijesti, ali nažalost, i to
smo sada, kako u „Tatort Vergangenheit“ tako i u „Tatort

09:54.326 --> 10:03.365
Gelehrtenstube“, zapravo tek sada morali shvatiti u punom
obimu, da iz antike praktično uopće nemamo originalnih tekstova.

10:03.365 --> 10:10.181
Tu je ogromna praznina u vremenu, u kojem
ništa nema i mi u Evropi nismo znali da su

10:10.181 --> 10:14.635
postojali antički tekstovi, antički spisi itd.

10:14.635 --> 10:24.211
I onda se pravi izvjesni lanac od jednog manastira, da se nešto
kopiralo, i od drugog manastira, i nekako iznenada –

10:24.211 --> 10:34.858
tako od 1200. i onda oko vremena oko 1400., 1500. –
nalaze se masovno tekstovi iz antike. Iznenada su tu.

10:34.858 --> 10:44.755
Također pomalo zbunjujuće, nije uvijek potpuno uvjerljivo,
pogotovo kada se zna da je on – tajni pisar nekoliko papa, dakle

10:44.755 --> 10:52.882
papinski sekretar, koji se vrlo zanimao za tu temu
– pronašao otprilike polovicu svih antičkih autora

10:52.882 --> 10:57.414
u svom životu, baš kao da se interes za to pojavio.

10:57.414 --> 11:06.234
A zadivljujuće je da je mnoge od tih tekstova
pronašao u samostanima – navodno – sjeverno od Alpa.

11:06.234 --> 11:11.512
Pa čovjek bi pomislio da se takvo što
možda može naći još u Aleksandriji...

11:11.512 --> 11:12.270
Ili u Italiji.

11:12.270 --> 11:16.948
... ili na Siciliji. Dakle u samostanima sjeverno od Alpa.

11:16.948 --> 11:26.248
Dakle, to su sve stvari koje ipak vrlo snažno bude misao da je
on to sam napisao ili dao napisati – i time je dobro zaradio.

11:26.248 --> 11:32.835
Njegov sin je također naslijedio cijele fondove
antičkih spisa, koje je kasnije mogao i objaviti...

11:32.835 --> 11:39.746
Dakle, proizvodilo se za budućnost – rekao
bih – proizvodilo se za tržište koje se potom

11:39.746 --> 11:44.274
pojavilo, moglo se i dobro zaraditi na tome.

11:44.274 --> 11:45.835
Zarada je također tema.

11:45.835 --> 11:49.982
Vi ste i sami autorica. Imate posla s izdavačima.

11:49.982 --> 11:53.637
Kako to tamo izgleda? Ne zastupate baš većinsko mišljenje.

11:53.637 --> 11:55.830
Čini se da onda vjerojatno nije baš tako jednostavno.

11:55.830 --> 12:03.161
Da. Dakle to nije slučaj samo s novinarima i blogerima, to je
slučaj i s ljudima poput mene, koji ne zastupaju

12:03.161 --> 12:11.359
većinsko mišljenje, koji istražuju otvoreno,
nepristrano prema rezultatima i na dokazima utemeljeno .

12:11.359 --> 12:18.015
A kada onda gotovo neizbježno postanete kritični prema
sustavu, jer jednostavno mnogo sumnjate i mnogo toga

12:18.015 --> 12:21.676
morate dovesti u pitanje, onda nemate lako, jednostavno.

12:21.676 --> 12:30.223
Jedna stvar su sada digitalne stvari, tu se naravno mora
bojati da to iznenada nestane. I vi ćete to doživjeti.

12:30.223 --> 12:37.240
Postoje videozapisi, prije nekoliko godina to je bilo vrlo
često, i pokušavate kliknuti na njih, a ekran ostaje siv.

12:37.240 --> 12:43.296
Ili postoje redovi koji se više ne mogu
vidjeti ili se više ne mogu pronaći i tako dalje.

12:43.296 --> 12:46.842
Dakle, kod digitalnih stvari je to naravno vrlo teško.

12:46.842 --> 12:53.462
Također ovi e-bookovi koje
preuzimate, plaćate ih, ali ih ne posjedujete.

12:53.462 --> 13:00.510
Vlasnici prava na e-book mogu u svakom
trenutku izbrisati taj račun koji tamo gradite i

13:00.510 --> 13:04.583
plaćate, mogu njime raspolagati ili ga povući.

13:04.583 --> 13:10.606
Dakle, ne postajete stvarni vlasnik kao kod
knjige, gdje mogu knjigu sačuvati za budućnost i za

13:10.606 --> 13:14.360
sljedeću generaciju ili je pokloniti ili kako god.

13:14.360 --> 13:24.653
Dakle, odlučili smo da Gerd i Renate Reuther ne objavljuju
digitalno, ne e-bookove, nego pravimo knjige na papiru.

13:24.653 --> 13:31.734
I tu smo već prije korone imali problem, ako ne
radite baš sasvim po glavnom mišljenju, nego

13:31.734 --> 13:36.183
zaista istražujete, da veliki izdavači brzo odbiju.

13:36.183 --> 13:40.761
Moram reći da je uvijek teško
smjestiti knjigu kod velikog izdavača.

13:40.761 --> 13:45.080
Dakle, ne treba odmah misliti nešto loše.

13:45.080 --> 13:51.065
Ali ipak je tako da ste onda upućeni na male izdavače.

13:51.065 --> 13:55.115
A mali izdavači naravno opet imaju veće troškove.

13:55.115 --> 13:58.534
Nakon korone odjednom, na primjer, nisu dobili papir.

13:58.534 --> 14:02.539
Dakle, to je prvo bio problem. Kako mogu ponovo objaviti knjigu?

14:02.539 --> 14:07.545
Štamparija ne dobija papir, izdavač je ne može objaviti.

14:07.545 --> 14:11.180
I onda naravno rješenje: Da, dobije
se papir, ali to košta mnogo novca.

14:11.180 --> 14:15.513
A za mali izdavač koji štampa samo male
tiraže, sve onda postaje mnogo skuplje.

14:15.513 --> 14:20.539
Dakle, male knjige iz malog izdavača
su skuplje od masovne proizvodnje.

14:20.539 --> 14:23.555
A za druge velike izdavače je onda mnogo lakše.

14:23.555 --> 14:29.133
Oni su naime često kooperacijski
partneri ili pripadaju fabrici papira.

14:29.133 --> 14:35.431
To znači da imaju divan pristup, ne moraju razmišljati o papiru.

14:35.431 --> 14:44.640
A sada je EU – koja uvijek ima tako divne ideje –
smislila da se mora dokazati odakle papir dolazi.

14:44.640 --> 14:55.099
Naime, izdavač jamči da je papir koji se koristi u štampariji –
kojim on zapravo uopće ne može stvarno raspolagati – da je taj

14:55.099 --> 15:00.772
papir sječen na ekološki prihvatljiv i ekološki ispravan način.

15:00.772 --> 15:10.374
Za to se za svaku stranicu papira mora navesti
gdje je dotično drvo posječeno, s GPS koordinatama.

15:10.374 --> 15:16.286
I može se zamisliti da te štamparije ili najprije fabrike papira,
koje su ionako prethodno uključene, to su

15:16.286 --> 15:21.697
često koncerni koji djeluju širom Europe ili
međunarodno, oni nabavljaju drveće međunarodno.

15:21.697 --> 15:28.960
I onda mali izdavač mora dokazati iz
kojeg djelića šume potječe koji dio knjige.

15:28.960 --> 15:34.782
Dakle, to je ludačko opterećenje. Kazne
su pogubne za egzistenciju, to znamo.

15:34.782 --> 15:39.473
Ali to je ipak apsurdno, jer ako sada kupim
med u Lidlu, piše „iz EU i ne-EU zemalja“ –

15:39.473 --> 15:41.925
dakle, negdje na ovom svijetu je proizveden.

15:41.925 --> 15:42.605
Potpuno tačno.

15:42.605 --> 15:44.406
I to ja jedem, a knjigu čak ni ne jedem.

15:44.406 --> 15:50.430
Da. Da, ali to je ipak tako opasan proizvod da
se mora vrlo tačno pratiti odakle papir dolazi.

15:50.430 --> 15:56.942
I tu se onda, naravno, može vrlo lako ponovo zategnuti
vijak i reći: "Vi ste već koristili papir za koji je drvo

15:56.942 --> 16:00.726
ilegalno posječeno..." – šta čovjek zna kad sjedi ovdje.

16:00.726 --> 16:05.663
I onda to jednostavno više ne ide, onda bivaš
izopćen ili dobiješ kaznu koja uništava egzistenciju.

16:05.663 --> 16:14.376
I sve to ide još dalje, jer knjiga je tako
opasna stvar, mora se pravilno zbrinuti.

16:14.376 --> 16:23.301
I za to postoji EU uredba, izdavač sada mora
dokazati, a to je za mali izdavač naravno povezano s mnogo

16:23.301 --> 16:28.905
više birokracije i troškova nego za gigantskog izdavača.

16:28.905 --> 16:37.336
Mora se dokazati da se uredno ekološki
ispravno pakuje i zatim ekološki ispravno zbrinjava.

16:37.336 --> 16:47.067
A to je posebno teško kada njemački izdavač, recimo kao primjer,
šalje knjige u Francusku ili Englesku ili bilo gdje,

16:47.067 --> 16:56.663
tada mora u toj zemlji platiti agenta koji na licu mjesta
provjerava i certificira da je knjiga ispravno označena.

16:56.663 --> 17:03.264
Dakle, tu mora biti sasvim točno napisano ko je proizvođač, i on
mora svojim imenom jamčiti i odgovarati, a

17:03.264 --> 17:09.076
agent jamčiti i odgovarati da će knjiga pod
određenim okolnostima biti ispravno zbrinuta.

17:09.076 --> 17:14.109
Pri čemu se, naravno, doista ne može
provjeriti šta eventualni kupac radi s knjigom.

17:14.109 --> 17:21.549
Ali budući da sada za svaku zemlju, ako takav mali
izdavač možda ima pet upita godišnje, recimo dva iz Pariza i

17:21.549 --> 17:25.898
jedan iz Stockholma, onda mora svugdje platiti agenta.

17:25.898 --> 17:32.201
Dakle, birokracija se prelijeva i
to vrijedi i za druge proizvode.

17:32.201 --> 17:41.798
Ali za mene je to sada knjiga, i čini mi se da
ipak opet cilja u nekom drugom smjeru, a ne samo

17:41.798 --> 17:47.450
da se pobrine da ovdje sve teče ekološki ispravno.

17:47.450 --> 17:52.347
I to onda opet ide u prilog velikim
koncernima i kompanijama i finansijerima.

17:52.347 --> 18:00.428
Tačno. I onda će naravno mnogi ljudi reći, pa onda više neću
objavljivati knjigu na papiru, onda će to biti samo e-knjiga.

18:00.428 --> 18:07.268
Ali tada imam knjigu u potpunoj dostupnosti
tehnoloških giganta ili kako ih već želite

18:07.268 --> 18:11.683
nazvati, koji stoje iza svih tih digitalnih sistema.

18:11.683 --> 18:20.345
A ranije se knjiga zaista smatrala opasnom i palili su je,
spaljivali na lomačama, ponekad i autore zajedno s njom.

18:20.345 --> 18:25.385
A sada imamo upravo te buktinje na lomačama u digitalnom svijetu.

18:25.385 --> 18:38.711
Knjige mogu nestati, budu povučene, a i autoru se često dogodi
da tada nestane; ako knjiga nije u katalogu, onda je nevidljiva.

18:38.711 --> 18:46.069
I tada je nitko ne može pronaći i nitko je ne može
čitati. Čak i ako knjiga kao opipljiv primjerak negdje postoji.

18:46.069 --> 18:52.034
I nažalost moram primijetiti, Gerd i
Renate Reuther nisu navedeni u svim katalozima.

18:52.034 --> 18:59.150
Još su navedeni u Nacionalnoj biblioteci, tamo uvijek
provjeravamo, ona je obavezna to činiti, to još

18:59.150 --> 19:06.043
čini, ali druge biblioteke, gradske biblioteke,
pokrajinske biblioteke to itekako više ne čine.

19:06.043 --> 19:12.650
Vidjeli smo i što je nekada bilo samo po sebi razumljivo, da su
razne pokrajinske biblioteke kupovale naše stručne knjige,

19:12.650 --> 19:19.783
da ponekad jedna ili druga biblioteka to možda ne primijeti
pravilno, pa ima knjigu možda pola godine i onda ona nestane.

19:19.783 --> 19:26.593
Ili sam već provjeravao u jednoj pokrajinskoj
biblioteci, dosad, kad tamo unesem svoje ime ili naslov knjige,

19:26.593 --> 19:30.340
onda dolazi: „Da, pod signaturom je možete naručiti.“

19:30.340 --> 19:37.870
Već neko vrijeme je tako da, kada želim pogledati u ovom katalogu
Nacionalne biblioteke, moram se registrovati, dakle moram

19:37.870 --> 19:42.944
otkriti da me možda zanima jedna ili druga visokorizična knjiga.

19:42.944 --> 19:50.247
A što se tiče mog imena, tada se pod određenim
okolnostima, ne u svim slučajevima, ali vidio

19:50.247 --> 19:54.192
sam, pojavi poplava rezultata, 500 rezultata.

19:54.192 --> 20:01.633
Možda je moja jedina knjiga koju sam tražio
među tih 500 rezultata, ali ko bi to prošao?

20:01.633 --> 20:10.277
Dakle, možda samo nezvanično, ali postaje
nemoguće pronaći moju knjigu ili naručiti moju knjigu.

20:10.277 --> 20:19.658
I nažalost, mora se reći, i biblioteke tu
sarađuju, dakle bibliotekari i knjižare.

20:19.658 --> 20:27.810
Čovjek bi pomislio da knjižare stoje na strani
autora, one žele prodavati knjige, pomislio bi čovjek.

20:27.810 --> 20:36.806
Ali nažalost već sam imao povratne informacije od čitalaca koji
su iz nekog razloga, na predavanju ili bilo čemu, čuli za knjige

20:36.806 --> 20:44.748
Gerda i Renate Reuther, pa odu u svoju knjižaru od povjerenja, da
tako kažem, i vrate se, to čujem u pojedinačnim

20:44.748 --> 20:53.776
slučajevima – naravno ne tako često – ali da u knjižari kažu,
knjiga ne postoji ili knjiga nije dostupna, što nije istina.

20:53.776 --> 21:00.669
Knjige su dostupne, naša izdavačka kuća
to vrlo revno prati, stalno štampa ponovo.

21:00.669 --> 21:07.122
Dakle, knjige su tu, ali se ponekad pretvara kao da nisu tu.

21:07.122 --> 21:13.293
I tu je, uzgred, još jedna mala stvar
koju želim spomenuti u vezi s digitalnim.

21:13.293 --> 21:19.284
VG WORT – ne znam da li ste to već čuli, to je
organizacija koja treba da zastupa prava autora, slično

21:19.284 --> 21:22.816
kao GEMA , to se možda više poznaje za muzička djela.

21:22.816 --> 21:29.559
Dakle, VG WORT sada namjerava, mislim, prije dvije
godine uvesti novo pravilo, kojem se još može prigovoriti,

21:29.559 --> 21:32.925
ali koliko će to trajati, ne znam. Ja sam prigovorio.

21:32.925 --> 21:43.073
Novo pravilo je sljedeće: Sve knjige koje
autor stvori u Njemačkoj, sva djela, i koja se

21:43.073 --> 21:50.755
prijave VG WORT-u, mogu se automatski skenirati.

21:50.755 --> 22:01.051
Skenirani tekstovi mogu se od strane AI koristiti u svakom
trenutku u svakom obliku, a skenirani materijal, tekstovi – dakle

22:01.051 --> 22:11.430
moje intelektualno vlasništvo, tekstovi, činjenice, informacije,
na kojima sam radio sedmicama i mjesecima, gdje sam onda još

22:11.430 --> 22:20.480
jednom radio, da to lijepo napišem ili tako da to čitalac želi
čitati – te tekstove AI jednostavno prisvaja i

22:20.480 --> 22:30.060
mogu se, i sada dolazi još, proslijediti trećim
licima – i za to je „oslobođena odgovornosti“.

22:30.060 --> 22:40.737
U osnovi to znači da svako ko ima pristup preko te AI može
kopirati moje tekstove, objaviti ih pod svojim imenom ili šta god

22:40.737 --> 22:46.084
drugo s njima raditi, a ja ne mogu ništa protiv toga učiniti.

22:46.084 --> 22:54.334
Jer prvo, oslobođeno odgovornosti – treća lica kao i
uvijek, koja tamo postupaju s mojim intelektualnim vlasništvom…

22:54.334 --> 23:01.072
A ono što je loše jeste da cijelu stvar nosi i za nju
odgovara VG WORT, organizacija kojoj, uzgred budi rečeno,

23:01.072 --> 23:05.669
moram plaćati novac i koja bi trebala zastupati moje interese.

23:05.669 --> 23:15.706
Kao što je rečeno, trenutno se još može prigovoriti, ali sam već
čuo da autori to uzimaju vrlo ležerno i ne mogu to baš tako

23:15.706 --> 23:25.257
zamisliti, ali ako se to događa masovno i svakodnevno se
nastavlja s tehnološkim gigantima i digitaliziranim svijetom,

23:25.257 --> 23:35.132
zapravo ne znam, čovjek se zapravo ne može nositi s jeftinim
knjigama koje generira umjetna inteligencija, koje su jednako

23:35.132 --> 23:42.578
sjajne kao mukotrpno izrađen, takoreći
samostalno istražen znanstveni rad ili novinarski rad

23:42.578 --> 23:47.283
ili povijesni rad ili kako god to želite vidjeti.

23:47.283 --> 23:49.830
Da, to je stvarno ludo.

23:49.830 --> 23:55.678
U jednom ste članku također, ide još malo dalje,
govorili o „autocenzuri“, da uopće možete doći

23:55.678 --> 23:59.123
do izdavača, da uopće možete objavljivati knjige.

23:59.123 --> 24:06.540
Nazvali ste to „suptilnim tehnikama skrivene
kritike“, a moje pitanje: zašto je to uopće potrebno?

24:06.540 --> 24:09.196
Živimo u slobodnom društvu, navodno.

24:09.196 --> 24:12.897
To je također jedna od onih bajki koje polako moramo prevladati.

24:12.897 --> 24:21.579
Doživjela sam i sve te šokove posljednjih godina, posebno naravno
u posljednjih pet, šest godina, kada vidite kako se sve oko vas

24:21.579 --> 24:27.972
ruši, kada ste vjerovali da su to stupovi našeg
društva, da se izbori ne manipuliraju, da imamo

24:27.972 --> 24:31.631
slobodu govora, slobodu znanosti, slobodu mišljenja.

24:31.631 --> 24:37.139
Ali vidimo na svim stranama, da se okreće. I to
više nije onako kako smo prije deset ili

24:37.139 --> 24:41.380
dvadeset godina sasvim podrazumijevajuće očekivali.

24:41.380 --> 24:51.387
A ako se onda uopće još želi raditi kao nezavisni novinar,
slobodni istraživač ili šta god, ipak će se, a ja sam sada već

24:51.387 --> 24:59.078
ispričao dovoljno primjera, gdje se svuda
pokušava zakočiti, kontrolisati, vršiti cenzuru, da

24:59.078 --> 25:03.538
se na kraju i sam vrši cenzura, sasvim jasno.

25:03.538 --> 25:09.083
Čovjek već razmišlja, mogu li uopće još obraditi takvu temu?

25:09.083 --> 25:14.781
Ili razmišlja, mogu li otvoreno
izgovoriti sve što sam pritom našao?

25:14.781 --> 25:23.067
Pa ja ću samo spomenuti temu vakcinacije. Tu
su, na svim stranama, ograde visoko podignute.

25:23.067 --> 25:26.236
I mora se razmisliti koje naslove donijeti.

25:26.236 --> 25:31.514
I naravno ne može se ni izdavača
dovesti u nevolju niti samog izdavača.

25:31.514 --> 25:33.941
Pomalo oprezno s onim što se radi.

25:33.941 --> 25:38.542
Dakle, sa svih strana postaje sve teže i teže.

25:38.542 --> 25:44.284
I prepreke postaju sve više. Ali mi
naravno moramo ostati pri istini.

25:44.284 --> 25:48.903
Moramo tražiti istinu. Oni to čine, mi to činimo.

25:48.903 --> 25:59.367
I mislim, što se više ljudi još usudi ukazati na taj
raskorak između navodne slobode i stvarnih ostataka slobode i

25:59.367 --> 26:05.601
manije kontrole koja nas okružuje, to je više svijesti prisutno.

26:05.601 --> 26:08.278
A svijest je osnova svega.

26:08.278 --> 26:19.490
I ne može se u svijetu laži zaista živjeti mirno s
dobrom savješću ili uopće samo s nadom u budućnost.

26:19.490 --> 26:30.081
Jer život koji je okružen i popločan lažima ne može
zaista biti uspješan život. To ne mogu zamisliti.

26:30.081 --> 26:34.710
Postoji i ta stvar, nema ispravnog života u pogrešnom.

26:34.710 --> 26:40.750
I čak i ako nismo sigurni da ćemo onim što
radimo prodrijeti, moramo ipak pokušati.

26:40.750 --> 26:49.995
I sada smo, dakle, Gerd i Renate Reuther, tu za vječnu sumnju, da
se jednostavno sumnja i ta sumnja i izrazi, pa se onda kaže:

26:49.995 --> 26:58.287
"Dakle, to mi se ipak čini kao bajka, to što mi se priča,
ne odgovara mom iskustvu svijeta, mom životnom iskustvu

26:58.287 --> 27:04.296
ili onome što upravo istražujem, što nalazim kao rezultate."

27:04.296 --> 27:12.032
I to mogu samo ja raditi, vi to radite i mogu samo pozvati
svakoga drugoga da ne strahuje prerano, previše,

27:12.032 --> 27:20.014
jer ko sumnja, to je bila naša sasvim posljednja,
najnovija knjiga: "Ko sumnja, već je pobijedio".

27:20.014 --> 27:27.136
Jer, svaka sumnja otvara vrata. Čim
posumnjam u nešto, vidim dvije stvari.

27:27.136 --> 27:35.082
Vidim ono što se službeno govori ili što sam
oduvijek vjerovao, a sa sumnjom vidim alternativu.

27:35.082 --> 27:44.467
To plaši mnoge ljude, izaziva im strah, jer im oduzima sigurnost
i izvjesnost, ali ipak otvara i vrata. Imam dvije opcije.

27:44.467 --> 27:56.521
Mogu se odlučiti za jednu ili negdje vidim kompromis u sredini,
ali mislim da bi se to otvaranje vrata kroz sumnju – trebalo

27:56.521 --> 28:05.271
vidjeti ne samo kao nešto što uzdrma moju
sigurnost i plaši me, nego nešto što me oslobađa

28:05.271 --> 28:10.698
tereta, laži i neistina i svega što mi je nametnuto.

28:10.698 --> 28:19.499
I svaka sumnja je korak ka oslobođenju, ako
se to želi sasvim veliko istaknuti, ka istini.

28:19.499 --> 28:29.586
I to može biti u mnogim malim stvarima, sasvim malim svakodnevnim
stvarima, ali jednostavno reći, u to sada ne vjerujem tako,

28:29.586 --> 28:35.570
to sada ne radim jednostavno tako, o tome prvo malo razmislim.

28:35.570 --> 28:40.703
Dakle, to zaista otvara jedan sasvim novi svijet.

28:40.703 --> 28:45.930
Zanimljiva izjava, da. Govorili ste i o tom uništavanju knjiga.

28:45.930 --> 28:49.530
Imate li za to još neki savjet za gledaoce?

28:49.530 --> 28:53.274
Malo ko će imati novca da osnuje vlastitu biblioteku.

28:53.274 --> 28:59.707
Kažu da je digitalno nesigurno, da to zapravo
ne posjedujete, što i odgovara cijeloj toj

28:59.707 --> 29:04.223
agendi WEF-a, da se ništa ne smije posjedovati.

29:04.223 --> 29:08.040
Šta se može učiniti? Kako sačuvati znanje za sljedeću generaciju?

29:08.040 --> 29:19.865
Da. Bio je taj film, "Fahrenheit 451" , gdje su ljudi
učili knjige napamet jer su vlasti uništile knjige.

29:19.865 --> 29:22.203
To je bila država koja više nije htjela vidjeti knjige.

29:22.203 --> 29:28.366
I onda su neki ljudi rekli, moramo spasiti knjige
za sljedeće generacije, i naučili su ih napamet.

29:28.366 --> 29:33.136
To je vrlo ekstremna utopija. Ne kažem to tako.

29:33.136 --> 29:39.727
Ali prvo pomaže, naravno, ako o knjigama
koje ste sami pročitali razgovarate s drugima.

29:39.727 --> 29:46.786
I tada se misao barem, ne mora biti doslovno, ali
misao, ideja, osnovna suština te knjige, tog

29:46.786 --> 29:51.403
autora, već prenosi dalje. Mislim da je to vrlo važno.

29:51.403 --> 29:57.361
Sami čitati knjige, možete ih još djelimično nabaviti iz
biblioteka ili u knjižarama, ili što uvijek možete

29:57.361 --> 30:03.345
učiniti ako želite uštedjeti novac – radimo i mi to
jer nam treba toliko knjiga – kupovati polovne knjige.

30:03.345 --> 30:07.490
Postoje firme koje to rade, nude
polovne knjige po povoljnoj cijeni.

30:07.490 --> 30:13.010
To još funkcioniše. Kupovati, ali moram
nešto reći: kupovati i sačuvati ono najljepše.

30:13.010 --> 30:19.803
To je sigurno važan put. Ili i sami nešto
staviti na papir i to jednom arhivirati.

30:19.803 --> 30:23.438
Ne pamtite sve, pogotovo kad
postanete stariji, sve više zaboravljate.

30:23.438 --> 30:31.009
I to je onda vrlo zanimljivo, ne mora se čuvati sve
knjige – to se ranije vrlo često radilo – označavalo se

30:31.009 --> 30:34.263
olovkom i onda se to prepisivalo i samo se to čuvalo.

30:34.263 --> 30:41.721
I onda naravno mogu preporučiti vaš vlastiti
sistem na Kla.TV, gdje se onda kaže, moramo to

30:41.721 --> 30:45.115
decentralizirano nekako sačuvati, da se ne izgubi.

30:45.115 --> 30:51.815
I svako ko, ah ne znam, ima samo pet knjiga kod
kuće, ne mora imati 5.000, i on je već dao

30:51.815 --> 30:55.622
doprinos, ako se 80 miliona puta pomnoži s pet knjiga.

30:55.622 --> 30:58.823
Treba misliti veliko i početi malo, pa će to već biti.

30:58.823 --> 31:00.120
Vrlo dobra izjava.

31:00.120 --> 31:03.679
Hvala vam, gospođo dr. Renate
Reuther, za ovaj zanimljivi intervju.

31:03.679 --> 31:05.958
Zahvaljujem vam.

31:09.794 --> 31:17.913
Ukrajina, Rusija, Izrael, Gaza, SAD, Iran –
stojimo li na rubu trećeg svjetskog rata?

31:17.913 --> 31:23.381
U ratu prvo umire istina, a s njom i pravo historijsko pisanje.

31:23.381 --> 31:30.049
Dok evropske vlade neograničeno ulažu u oružje i
naoružanje, Kla.TV je u više od 25.000 emisija

31:30.049 --> 31:34.261
razotkrio pokretače rata i njihove perfidne metode.

31:34.261 --> 31:39.041
Sačuvaj pravo historijsko pisanje
prije nego što se još jednom falsificira.

31:39.041 --> 31:45.611
Kako? Klikni sada na link u opisu videa: www.kla.tv/2plus.

31:45.611 --> 31:51.393
I osiguraj sebi besplatnu historijsku arhivu
u radnoj vrijednosti od milijardu franaka.

31:51.393 --> 31:57.462
Ispuni odmah sada formular i dobit ćeš
ekskluzivni besplatni hard disk direktno iz ruku

31:57.462 --> 32:00.876
svog regionalnog Kla.TV saradnika na poklon.

32:00.876 --> 32:08.296
Stvarno besplatno? Apsolutno. Jedina cijena je da
podržavaš kopiranje ove jedinstvene historijske

32:08.296 --> 32:12.994
arhive i besplatno je proslijediš na još dva kontakta.

32:12.994 --> 32:15.140
Spasi s nama ovaj svijet.