WEBVTT 00:00.351 --> 00:08.622 „Ako ti originali više nisu dostupni, zapravo je u konačnici onemogućeno pravo istraživanje. 00:08.622 --> 00:11.743 Ako više nemam stare knjige, stare spise. 00:11.743 --> 00:16.380 To manipulaciji otvara vrata i širom ih otvara.“ 00:16.380 --> 00:22.998 Danas u studiju Kla.TV-a pozdravljam povjesničarku i anglistkinju s magisterijem iz poslovne ekonomije. 00:22.998 --> 00:29.286 Kao autorica brojnih stručnih članaka i publicističkih knjiga o socijalnoj i kulturnoj povijesti, između ostaloga je 00:29.286 --> 00:33.375 2024. objavila svoju knjigu „Osvajanje starog i novog svijeta“. 00:33.375 --> 00:36.432 Srdačno dobrodošli, gospođo dr. Renate Reuther! 00:36.432 --> 00:38.725 Da, hvala na pozivu! 00:38.725 --> 00:43.406 Da, lijepo je što ste tu! S vašim suprugom sam već imao zadovoljstvo. Danas imamo povijesnu temu. 00:43.406 --> 00:50.493 Znanost živi od zapisa, od rukopisa, od knjiga i drugih izvora, a bez njih kritičko bavljenje 00:50.493 --> 00:54.694 poviješću, bilo kojim temama, uopće nije moguće. 00:54.694 --> 00:58.292 Gospođo Reuther, kako stoji stvar s pristupom takvim izvorima? 00:58.292 --> 01:10.678 Sve se teže to omogućuje, osobito ako ste slobodan neovisni novinar ili povjesničar ili istraživač bilo koje vrste. 01:10.678 --> 01:16.748 Počinje sasvim jednostavnim stvarima, da se naplaćuju pristojbe za svaki posjet, primjerice arhivu. 01:16.748 --> 01:25.464 Pažljivo se gleda tko zapravo želi nešto imati, i kao što je to slučaj već stotinama godina, ni danas nije ništa 01:25.464 --> 01:35.023 drugačije: ako pogrešna osoba pita za stvari koje joj se ne želi dati, onda ih jednostavno nema ili nisu dostupne. 01:35.023 --> 01:45.384 A da se to onda ne učini tako očito u pojedinostima, sada ima mnogo arhiva koji su u gradovima, često u gradskoj vijećnici ili 01:45.384 --> 01:55.861 u nekoj staroj zgradi, također u starom dvorcu, bili smješteni, sada su – navodno radi vlastite sigurnosti, te stare zalihe starih 01:55.861 --> 02:01.865 dokumenata – premješteni u daleke bunkere, arhive, gdje god. 02:01.865 --> 02:08.130 A onda se mora unaprijed prijaviti da se želi vidjeti ovaj ili onaj dokument. 02:08.130 --> 02:13.891 A onda se jednom ili dvaput tjedno odlazi tamo, i onda se vraća, i onda se mora osobno biti 02:13.891 --> 02:17.887 na licu mjesta da bi se pregledao taj papir. 02:17.887 --> 02:26.464 Radio sam mnogo godina u arhivima kako bih napisao povijest koja još nije bila napisana. I to je oduvijek bilo naporno. 02:26.464 --> 02:31.225 Ali pod tim uvjetima to je naravno gotovo nemoguće. 02:31.225 --> 02:37.917 Jer da bi se napisala knjiga koju sami istražujete, gdje se ne oslanjate jednostavno na AI, čita se 02:37.917 --> 02:42.064 – pa ne znam – desetke, stotine, tisuće stranica. 02:42.064 --> 02:52.960 A kada se onda uopće ne zna točno što bi se trebalo zatražiti – jer ti katalozi arhiva su često vrlo neodređeni – i onda se 02:52.960 --> 02:58.465 mora točno reći koji se papir želi, sve to postaje vrlo teško. 02:58.465 --> 03:05.635 Jer kada se to onda dobije i ustanovi, otvori – „Ah, to ipak nije ono što bi mi trebalo, u tome ne stoji ono što 03:05.635 --> 03:09.827 mi pomaže“ – tada je cijeli posjet arhivu bio uzaludan. 03:09.827 --> 03:14.394 I može se ponovno čekati sljedeći tjedan, dok se ponovno nešto ne donese. 03:14.394 --> 03:20.576 Dakle, to je već godinama problem i jako se pojačava. 03:20.576 --> 03:28.290 I to je dakle stvarno, ako se želi raditi na izvorima, nije jednostavno. 03:28.290 --> 03:34.661 A ako se kaže, mnogo je toga digitalizirano, iznenadit ćete se koliko je malo digitalizirano, s jedne strane. 03:34.661 --> 03:40.270 A kod digitalnih stvari, naravno, uvijek ostaje malo one sumnje: 03:40.270 --> 03:45.317 Je li to sada bilo sve? Nedostaju li stranice? Nedostaju li cijele bilježnice? 03:45.317 --> 03:51.292 Je li to stvarno ono što bih pod naslovom pretpostavio? 03:51.292 --> 03:56.242 Kod digitalnih stvari tako se lako nešto može odkliknuti i izbrisati ili pustiti da nestane. 03:56.242 --> 04:08.070 To je nešto posve drugo nego kad otvorite neki stari dokument, stari spis iz arhiva i to pročitate i stvarno imate stari papir. 04:08.070 --> 04:09.878 Da, spomenuli ste digitalizaciju. 04:09.878 --> 04:16.069 Sada ima sve više izvještaja da AI tvrtke otkupljuju stare knjige, zatim ih digitaliziraju, njima 04:16.069 --> 04:19.553 hrane svoje jezične modele ili druge AI modele. 04:19.553 --> 04:24.258 Ali na kraju se to ne vraća natrag, nego se te knjige uništavaju. Što mislite o tome? 04:24.258 --> 04:27.122 Skandal. Dakle, bila sam šokirana kad sam to čula. 04:27.122 --> 04:36.761 I s mojom pozadinom sumnje i kritike sustava, naravno, moram odmah pretpostaviti nešto loše. 04:36.761 --> 04:40.720 Nije uopće jasno zašto se stvari uništavaju nakon skeniranja. 04:40.720 --> 04:46.247 Fondovi u arhivima i knjižnicama skeniraju se desetljećima. 04:46.247 --> 04:57.855 A sada onda reći, poslije se to uništava, dakle za to ne mogu naći pravo objašnjenje koje ne pretpostavlja nešto loše. 04:57.855 --> 05:05.968 Jer te stare knjige, koje su otkupljene iz antikvarijata , često postoje samo u nekoliko pojedinačnih primjeraka. 05:05.968 --> 05:09.833 A kad se onda unište, više nemate pristup njima. 05:09.833 --> 05:17.662 A to zvuči doista kao u „1984.“, što je Orwell opisao, da se povratno stalno mijenja povijest kako bi 05:17.662 --> 05:23.296 odgovarala sadašnjosti i kako bi se mogla upravljati budućnošću. 05:23.296 --> 05:34.475 A kod mojih radova – Gerd i Renate Reuther su mnogo toga crpili iz povijesti – a za to treba mnogo starih knjiga. 05:34.475 --> 05:40.536 Mi nismo prvi koji sumnjaju, niti prvi koji otkrivaju pogreške ili dovode u pitanje narative. 05:40.536 --> 05:49.869 I ovisimo o tome da su ljudi prije nas već odgovorili na ta pitanja ili sami došli na ideje, to zapisali. 05:49.869 --> 05:58.290 Zato nam trebaju njihove knjige. Ili nam jednostavno treba izvorni tekst. Shakespeare se stalno iznova prevodi. 05:58.290 --> 06:02.001 Tada se može raditi s modernim tekstom, ili kod Biblije to također znamo. 06:02.001 --> 06:07.513 Ona se također stalno nanovo prevodi – i već sada postoje varijante u kojima je Bog ženskog roda. 06:07.513 --> 06:16.217 Tada bi čovjek možda htio, da razjasni nešto, reći: želim sada pročitati izvorne prijevode Luthera ili Zwinglija, bilo kojeg. 06:16.217 --> 06:24.692 Ako ti originali više nisu dostupni, time je zapravo onemogućeno istinsko istraživanje. 06:24.692 --> 06:30.835 I to ne vrijedi samo za mene kao povjesničarku, to vrijedi i za sva druga područja, bili to 06:30.835 --> 06:35.103 novinari ili svi drugi predmeti, bilo medicina ili pravo. 06:35.103 --> 06:40.330 Čovjek ipak želi ponovno pogledati unatrag i reći: kako je to počelo, kako je to tada zapravo bilo? 06:40.330 --> 06:50.714 A ako nemam više stare knjige, stare spise – bilo da su doista nestali ili da su samo zatvoreni i negdje pohranjeni, ali 06:50.714 --> 06:57.235 meni kao istraživačici više nisu dostupni – to je gotovo isto. 06:57.235 --> 07:01.502 I to otvara vrata manipulaciji. 07:01.502 --> 07:06.183 Sada ste već pročitali mnoge knjige i pisali o njima. 07:06.183 --> 07:12.661 Možete li gledateljima navesti možda jedan ili dva primjera gdje ste naišli na proturječja između onoga što 07:12.661 --> 07:16.958 je uobičajeno mišljenje i onoga što ste sami otkrili? 07:16.958 --> 07:22.076 Da, kad smo već kod knjiga, možda je najočitija Aleksandrijska biblioteka. 07:22.076 --> 07:26.682 Nju doista svi znaju. Ali još je nisu pronašli. 07:26.682 --> 07:27.334 Kako? 07:27.334 --> 07:33.062 Nije pronađena ni jedna jedina knjiga koja je tamo bila. 07:33.062 --> 07:36.996 I zapravo bi se trebalo reći svici. Ali ni svitaka nema. 07:36.996 --> 07:43.799 Dakle, nema ni jedne knjige, ni rukopisa, ni svitka za koji bi se moglo reći da je tada bio tamo u biblioteci. 07:43.799 --> 07:49.152 Nema ni popisa knjiga, recimo, nekakvog inventara. 07:49.152 --> 07:55.302 A u Aleksandriji se iskopava. Tamo postoji stari zatrpani grad koji se iskopava. 07:55.302 --> 08:00.160 Ali biblioteku se ne može pronaći, iako se doista desetljećima – koliko znam – iskopava. 08:00.160 --> 08:03.731 I tamo postoji nešto što se definira kao palača. 08:03.731 --> 08:06.619 I kaže se da će biti u sklopu palače. 08:06.619 --> 08:12.520 Ali nema ničega što je nekako specifično… – ima temeljnih zidova. Ali koja je prostorija onda biblioteka? 08:12.520 --> 08:17.671 A ako je bila tako golema kako se ponekad priča, onda bi ipak trebalo biti nekakvih tragova. 08:17.671 --> 08:24.616 I to je onda opet razlika. Ako čitate o Aleksandrijskoj biblioteci, postoje cijele knjige i dugi članci. 08:24.616 --> 08:30.907 I tamo se oduševljeno piše o tome kako je bila velika, da je tamo bio laboratorij, botanički vrt, zoološki vrt. 08:30.907 --> 08:35.037 Znanstvenici, filozofi, pisali su, objavljivali. 08:35.037 --> 08:39.242 A onda ne nalazim ni mrvu. To mi je već pomalo zbunjujuće. 08:39.242 --> 08:49.624 I to veliko razaranje, kada je onda sve nestalo bez traga, takozvano znanje antike, i ono je potpuno nejasno. 08:49.624 --> 08:56.577 Dakle, to me najviše iznenadilo. Onda sam pomislio, pa, to se zna. Bio je nekakav rat ili požar. I onda je jednostavno… 08:56.577 --> 09:02.164 Dakle, procjene se razlikuju za stoljeća, kada je zapravo konačno nestala. 09:02.164 --> 09:10.717 I ako se pitate, da, ko bi financirao ili organizirao takav mammut-projekt, kako bi to išlo? To bi bilo ludo skupo. 09:10.717 --> 09:19.144 Onda postoji iz antike jednostavno objašnjenje, ti ljudi, ti pisari ili knjižničari, uvijek bi išli dolje u 09:19.144 --> 09:27.816 luku Aleksandrije, pretraživali brodove i zaplijenili knjige koje su mogli trebati za knjižnicu. 09:27.816 --> 09:37.222 Dakle, to je možda i pomalo smiona teorija, kako se knjižnica može trajno izgraditi. 09:37.222 --> 09:42.072 Ali odakle onda uopće dolazi znanje o postojećoj ili nepostojećoj knjižnici? 09:42.072 --> 09:46.108 Uvrštena je među svjetska čuda, dakle netko je sigurno o tome jednom pisao. 09:46.108 --> 09:54.394 Točno, postoje priče, postoje pripovijesti, ali nažalost, i to smo sada, kako u „Tatort Vergangenheit“ tako i u „Tatort 09:54.394 --> 10:03.365 Gelehrtenstube“, zapravo tek sada morali u punom opsegu shvatiti, da iz antike praktički uopće nemamo izvornih tekstova. 10:03.365 --> 10:10.181 Postoji ogromna praznina u vremenu, u kojem ničega nema i u Europi nismo znali da su 10:10.181 --> 10:14.635 postojali antički tekstovi, antički spisi itd. 10:14.635 --> 10:24.211 I onda se stvara nekakav lanac od jednog samostana, da se nešto kopiralo, i od drugog samostana, i nekako iznenada – 10:24.211 --> 10:34.858 tako od 1200. i onda oko vremena oko 1400., 1500. – nalaze se masovno tekstovi iz antike. Iznenada su tu. 10:34.858 --> 10:44.535 Također pomalo zbunjujuće, ne uvijek posve vjerodostojno, pogotovo kada se zna da je on – tajni pisar nekoliko papa, dakle 10:44.535 --> 10:52.626 papinski sekretar koji se vrlo zanimao za tu temu – pronašao otprilike polovicu svih antičkih autora u 10:52.626 --> 10:57.414 svom životu, baš onda kada se za to pojavilo zanimanje. 10:57.414 --> 11:06.234 A zadivljujuće je da je mnoge od tih tekstova pronašao u samostanima – navodno – sjeverno od Alpa. 11:06.234 --> 11:11.512 Pa čovjek bi pomislio da se takvo što možda ipak može naći u Aleksandriji... 11:11.512 --> 11:12.270 Ili u Italiji. 11:12.270 --> 11:16.948 ... ili na Siciliji. Dakle u samostanima sjeverno od Alpa. 11:16.948 --> 11:26.248 Dakle, to su sve stvari koje ipak vrlo snažno bude pomisao da ih je sam napisao ili dao napisati – i na tome je dobro zaradio. 11:26.248 --> 11:32.835 Njegov je sin također naslijedio cijele fondove antičkih spisa, koje je potom mogao i kasnije objaviti... 11:32.835 --> 11:39.746 Dakle, proizvodilo se za budućnost – rekao bih – proizvodilo se za tržište koje se potom 11:39.746 --> 11:44.274 pojavilo, moglo se i dobro zaraditi na tome. 11:44.274 --> 11:45.835 Zarada je također tema. 11:45.835 --> 11:49.982 Vi ste i sami autorica. Imate posla s izdavačima. 11:49.982 --> 11:53.637 Kako to tamo izgleda? Ne zastupate baš većinsko mišljenje. 11:53.637 --> 11:55.830 Čini se da onda vjerojatno nije baš tako jednostavno. 11:55.830 --> 12:03.266 Da. Dakle to nije slučaj samo s novinarima i blogerima, to je slučaj i s ljudima poput mene, koji ne zastupaju 12:03.266 --> 12:11.359 većinsko mišljenje, koji istražuju otvoreno, nepristrano prema rezultatima i usmjereno na dokaze . 12:11.359 --> 12:17.880 A kada onda gotovo neizbježno postanete kritični prema sustavu, jer jednostavno mnogo toga sumnjate i 12:17.880 --> 12:21.676 morate dovesti u pitanje, onda nemate lako, jednostavno. 12:21.676 --> 12:30.223 Jedna stvar su sada digitalne stvari, tu se naravno mora bojati da će to iznenada nestati. I vi ste to vjerojatno doživjeli. 12:30.223 --> 12:37.240 Postoje videozapisi, prije nekoliko godina to je bilo vrlo često, i pokušavate kliknuti na njih, a zaslon ostaje siv. 12:37.240 --> 12:43.296 Ili postoje retci, to se više ne može vidjeti ili se više ne može pronaći i tako dalje. 12:43.296 --> 12:46.842 Dakle, kod digitalnih stvari je to naravno vrlo teško. 12:46.842 --> 12:53.462 Također ti e-bookovi koje preuzimate, plaćate ih, ali ih ne posjedujete. 12:53.462 --> 13:00.574 Vlasnici prava na e-knjige mogu u svakom trenutku taj račun koji tamo izgradite i platite, mogu 13:00.574 --> 13:04.583 ga izbrisati ili njime raspolagati ili ga povući. 13:04.583 --> 13:10.648 Dakle, ne postajete stvarni vlasnik kao kod knjige, gdje mogu knjigu sačuvati za budućnost i za 13:10.648 --> 13:14.360 sljedeću generaciju ili je donirati ili kako god. 13:14.360 --> 13:24.653 Dakle, odlučili smo da Gerd i Renate Reuther ne objavljuju digitalno, ne e-knjige, nego radimo knjige na papiru. 13:24.653 --> 13:31.897 I tu smo već prije korone imali problem, ako ne radite baš posve u skladu s glavnim mišljenjem, nego 13:31.897 --> 13:36.183 stvarno istražujete, da veliki izdavači brzo odbiju. 13:36.183 --> 13:40.761 Moram reći, uvijek je teško smjestiti knjigu kod velikog izdavača. 13:40.761 --> 13:45.080 Dakle, ne treba odmah misliti nešto loše. 13:45.080 --> 13:51.065 Ali ipak je tako da ste tada upućeni na male izdavače. 13:51.065 --> 13:55.115 A mali izdavači naravno opet imaju veće troškove. 13:55.115 --> 13:58.534 Nakon korone iznenada, na primjer, nisu dobili papir. 13:58.534 --> 14:02.539 Dakle, to je najprije bio problem. Kako mogu ponovno objaviti knjigu? 14:02.539 --> 14:07.545 Tiskar ne dobiva papir, izdavač je ne može objaviti. 14:07.545 --> 14:11.180 I onda naravno rješenje: Da, dobije se papir, ali to košta mnogo novca. 14:11.180 --> 14:15.513 A za mali izdavač koji tiska samo male naklade, sve onda postaje mnogo skuplje. 14:15.513 --> 14:20.539 Dakle, male knjige iz malog izdavača skuplje su od masovne proizvodnje. 14:20.539 --> 14:23.555 A za druge velike izdavače onda je to mnogo jednostavnije. 14:23.555 --> 14:29.133 Naime, oni su često partneri u suradnji ili pripadaju tvornici papira. 14:29.133 --> 14:35.431 To znači da imaju divan pristup, ne moraju razmišljati o papiru. 14:35.431 --> 14:44.640 A sada je EU – koja uvijek ima tako divne ideje – smislila da se mora dokazati odakle papir dolazi. 14:44.640 --> 14:55.155 Naime, izdavač jamči da je papir koji se koristi u tiskari – kojim zapravo ne može stvarno raspolagati – da je taj papir 14:55.155 --> 15:00.772 posječen na ekološki prihvatljiv i ekološki ispravan način. 15:00.772 --> 15:10.374 Za to se za svaku stranicu papira mora navesti gdje je dotično drvo posječeno, s GPS koordinatama. 15:10.374 --> 15:16.463 I može se zamisliti da te tiskare ili najprije tvornice papira, koje su još prethodno uključene, to su često 15:16.463 --> 15:21.697 koncerni koji djeluju diljem Europe ili međunarodno, oni nabavljaju drveće međunarodno. 15:21.697 --> 15:28.960 I tada mali izdavač mora dokazati iz kojeg djelića šume potječe koji dio knjige. 15:28.960 --> 15:34.782 Dakle, to je ludo opterećenje. Kazne su pogubne za egzistenciju, to znamo. 15:34.782 --> 15:39.473 Ali to je ipak apsurdno, jer ako sada kupim med u Lidlu, piše „iz EU i ne-EU zemalja“ – 15:39.473 --> 15:41.925 dakle, negdje na ovom svijetu je proizveden. 15:41.925 --> 15:42.605 Potpuno točno. 15:42.605 --> 15:44.406 I to ja jedem, a knjigu čak ni ne jedem. 15:44.406 --> 15:50.430 Da. Da, ali to je ipak tako opasan proizvod da se mora vrlo točno pratiti odakle papir dolazi. 15:50.430 --> 15:56.623 I onda se, naravno, opet može vrlo lako zategnuti vijak i reći: „Već ste koristili papir za koji je drvo 15:56.623 --> 16:00.726 ilegalno posječeno...“ – što se uopće zna kad sjedite ovdje. 16:00.726 --> 16:05.663 I onda to jednostavno više ne ide, onda bivate izbačeni ili dobivate kaznu koja uništava egzistenciju. 16:05.663 --> 16:14.376 I sve to ide i dalje, jer knjiga je tako opasna stvar, mora se ispravno zbrinuti. 16:14.376 --> 16:23.465 I za to postoji EU uredba, kao izdavač sada morate dokazati, a to je za mali izdavački poduzetnik, naravno, povezano s 16:23.465 --> 16:28.905 mnogo više birokracije i troškova nego za divovskog izdavača. 16:28.905 --> 16:37.336 Morate dokazati da se to uredno ekološki ispravno pakira i zatim ekološki ispravno zbrinjava. 16:37.336 --> 16:46.780 A to je posebno teško kada njemački izdavač, recimo sada kao primjer, šalje knjige u Francusku ili Englesku ili bilo 16:46.780 --> 16:56.663 kamo, tada mora u toj zemlji platiti agenta koji na licu mjesta provjerava i certificira da je knjiga ispravno označena. 16:56.663 --> 17:04.852 Dakle, na njoj mora točno pisati tko je proizvođač, i on mora svojim imenom jamčiti i odgovarati, a agent jamčiti i odgovarati 17:04.852 --> 17:09.076 da će se knjiga pod određenim okolnostima ispravno zbrinuti. 17:09.076 --> 17:14.109 Pri čemu se, naravno, doista ne može provjeriti što potencijalni kupac čini s knjigom. 17:14.109 --> 17:21.387 Ali budući da sada za svaku zemlju, ako takav mali izdavač možda ima pet upita godišnje, dva iz Pariza i 17:21.387 --> 17:25.898 jedan iz Stockholma, tada mora svugdje platiti agenta. 17:25.898 --> 17:32.201 Dakle, birokracija se prelijeva i to vrijedi i za druge proizvode. 17:32.201 --> 17:41.798 Ali za mene je to sada knjiga, i čini mi se da ipak opet cilja u nekom drugom smjeru, a ne samo 17:41.798 --> 17:47.450 da se pobrine da ovdje sve teče ekološki ispravno. 17:47.450 --> 17:52.347 I to onda opet ide u prilog velikim koncernima i poduzećima i financijerima. 17:52.347 --> 18:00.428 Točno. I onda će naravno mnogi ljudi reći, pa onda više neću objavljivati knjigu na papiru, onda će to biti samo e-knjiga. 18:00.428 --> 18:07.237 Ali tada imam knjigu u potpunoj dostupnosti tehnoloških divova ili kako ih već želite 18:07.237 --> 18:11.683 nazvati, koji stoje iza svih tih digitalnih sustava. 18:11.683 --> 18:20.345 A nekada se knjiga doista smatrala opasnom i spaljivala se, bacala na lomače, ponekad zajedno s autorima. 18:20.345 --> 18:25.385 A sada imamo upravo te buktinje u digitalnom svijetu. 18:25.385 --> 18:38.711 Knjige mogu nestati, budu povučene, a i autoru se često dogodi da i on nestane; ako knjiga nije u katalogu, onda je nevidljiva. 18:38.711 --> 18:46.069 I tada je nitko ne može pronaći i nitko je ne može čitati. Čak i ako knjiga kao opipljiv primjerak negdje postoji. 18:46.069 --> 18:52.034 I moram nažalost utvrditi da Gerd i Renate Reuther nisu navedeni u svim katalozima. 18:52.034 --> 19:01.009 Još su navedeni u Nacionalnoj knjižnici, tamo uvijek provjeravamo, ona je dužna to činiti, to još čini, ali druge knjižnice, 19:01.009 --> 19:06.043 gradske knjižnice, pokrajinske knjižnice to itekako više ne čine. 19:06.043 --> 19:12.751 Vidjeli smo i ono što je nekada bilo samo po sebi razumljivo, da su razne pokrajinske knjižnice kupovale naše stručne knjige, 19:12.751 --> 19:19.783 da ponekad jedna ili druga knjižnica to možda ne primijeti pravilno, pa ima knjigu možda pola godine i onda ona nestane. 19:19.783 --> 19:26.409 Ili sam već provjeravao u jednoj pokrajinskoj knjižnici, dosad, kad tamo upišem svoje ime ili naslov knjige, 19:26.409 --> 19:30.340 onda dolazi: „Da, pod tom signaturom možete je naručiti.“ 19:30.340 --> 19:37.849 Već neko vrijeme je tako da, kada želim pogledati u ovom katalogu Nacionalne knjižnice, moram se registrirati, dakle moram 19:37.849 --> 19:42.944 otkriti da me možda zanima jedna ili druga visokorizična knjiga. 19:42.944 --> 19:50.272 A što se tiče mog imena, tada se pod određenim okolnostima dogodi, ne u svim slučajevima, ali vidio 19:50.272 --> 19:54.192 sam, da dolazi poplava rezultata, 500 rezultata. 19:54.192 --> 20:01.633 Možda je moja jedina knjiga koju sam tražio među tih 500 rezultata, ali koga je briga da to pregledava? 20:01.633 --> 20:10.277 Dakle, možda samo neformalno, ali onemogućuje se pronalaženje moje knjige ili naručivanje moje knjige. 20:10.277 --> 20:19.658 I nažalost, mora se reći, sudjeluju i knjižnice u tome, dakle knjižničari, a i knjižare. 20:19.658 --> 20:27.810 Čovjek bi pomislio da knjižare stoje na strani autora, one žele prodavati knjige, pomislio bi čovjek. 20:27.810 --> 20:36.872 Ali nažalost već sam dobio povratne informacije od čitatelja koji su iz nekog razloga, na predavanju ili bilo čemu, čuli za knjige 20:36.872 --> 20:44.819 Gerda i Renate Reuther, koji zatim odu u svoju knjižaru od povjerenja, recimo, i vrate se, to čujem u pojedinačnim 20:44.819 --> 20:53.776 slučajevima – naravno ne tako često – ali da u knjižari kažu, knjiga ne postoji ili knjiga nije dostupna, što nije istina. 20:53.776 --> 21:00.669 Knjige su dostupne, naš izdavač se jako trudi oko toga, stalno ih ponovno tiska. 21:00.669 --> 21:07.122 Dakle, knjige su tu, ali se ponekad pretvara kao da nisu tu. 21:07.122 --> 21:13.293 I tu je još, uzgred, jedna druga sitnica koju želim spomenuti u sklopu digitalnog. 21:13.293 --> 21:19.306 VG WORT – ne znam jeste li to već čuli, to je organizacija koja bi trebala zastupati prava autora, slično 21:19.306 --> 21:22.816 kao GEMA , to se možda više poznaje za glazbena djela. 21:22.816 --> 21:29.364 Dakle, VG WORT je sada, mislim, prije dvije godine uveo novo pravilo, kojem se još može prigovoriti, 21:29.364 --> 21:32.925 ali koliko će to trajati, ne znam. Ja sam prigovorio. 21:32.925 --> 21:43.458 Novo pravilo je sljedeće: sve knjige koje autor stvori u Njemačkoj, sva djela, i prijave 21:43.458 --> 21:50.755 se VG WORT-u, mogu se automatski skenirati. 21:50.755 --> 22:00.638 Skenirani tekstovi mogu se od strane AI-a u svakom trenutku koristiti u bilo kojem obliku, a skenirani materijal, tekstovi – 22:00.638 --> 22:10.282 dakle moje intelektualno vlasništvo, tekstovi, činjenice, informacije, na kojima sam radio tjednima i mjesecima, gdje sam 22:10.282 --> 22:19.368 zatim još jednom radio kako bih to lijepo napisao ili tako da to čitatelj želi čitati – te tekstove AI jednostavno 22:19.368 --> 22:30.060 prisvaja i mogu se, a sada dolazi ono najbolje, proslijediti trećima – i za to je ona „oslobođena odgovornosti“. 22:30.060 --> 22:40.709 U osnovi to znači da svatko tko ima pristup putem tog AI-a može kopirati moje tekstove, objaviti ih pod svojim imenom ili 22:40.709 --> 22:46.084 što god već učiniti s njima, a ja ne mogu ništa protiv toga. 22:46.084 --> 22:54.334 Jer prvo, oslobođeno odgovornosti – treći, kao i uvijek, koji se tamo bave mojim intelektualnim vlasništvom… 22:54.334 --> 23:01.199 I ono što je strašno jest da cijelu stvar podržava i za nju odgovara VG WORT, organizacija kojoj, uzgred budi rečeno, 23:01.199 --> 23:05.669 moram plaćati novac i koja bi trebala zastupati moje interese. 23:05.669 --> 23:15.801 Kao što sam rekao, trenutačno se još može prigovoriti, ali već sam čuo da autori to uzimaju vrlo ležerno i ne mogu to baš 23:15.801 --> 23:25.682 zamisliti, ali ako se to događa masovno i svakodnevno se nastavlja s tehnološkim gigantima i digitaliziranim svijetom, 23:25.682 --> 23:35.647 zapravo ne znam, čovjek se zapravo ne može nositi s jeftinim knjigama koje generira AI, koje su onda jednako sjajne kao 23:35.647 --> 23:42.765 mukotrpno izrađen, takoreći samostalno istražen znanstveni rad ili novinarski rad ili 23:42.765 --> 23:47.283 povijesni rad ili kako god to želite gledati. 23:47.283 --> 23:49.830 Da, to je stvarno ludo. 23:49.830 --> 23:55.678 U jednom ste članku također, ide još malo dalje, govorili o „autocenzuri“, da uopće možete doći 23:55.678 --> 23:59.123 do izdavača, da uopće možete objavljivati knjige. 23:59.123 --> 24:06.540 Nazvali ste to „suptilnim tehnikama skrivene kritike“, a moje pitanje: zašto je to uopće potrebno? 24:06.540 --> 24:09.196 Živimo u slobodnom društvu, navodno. 24:09.196 --> 24:12.897 To je također jedna od onih bajki koje polako moramo prevladati. 24:12.897 --> 24:21.522 Doživjela sam i sve te šokove posljednjih godina, posebno naravno u posljednjih pet, šest godina, kada oko sebe vidite kako se sve 24:21.522 --> 24:28.023 urušava, kada ste vjerovali da su to stupovi našeg društva, da se izbori ne manipuliraju, da imamo 24:28.023 --> 24:31.631 slobodu govora, slobodu znanosti, slobodu mišljenja. 24:31.631 --> 24:37.213 Ali vidimo na svim stranama, tu se vrti. I to više nije onako kako smo prije deset ili 24:37.213 --> 24:41.380 dvadeset godina sasvim samorazumljivo očekivali. 24:41.380 --> 24:51.236 A ako se onda uopće još želi raditi kao neovisni novinar, slobodni istraživač ili što već, ipak će se, a sada sam zapravo 24:51.236 --> 24:58.974 ispričao dovoljno primjera, gdje se svugdje pokušava zakočiti, kontrolirati, provoditi cenzuru, 24:58.974 --> 25:03.538 na kraju i sam provoditi cenzuru, sasvim jasno. 25:03.538 --> 25:09.083 Već se razmišlja, mogu li uopće još obraditi takvu temu? 25:09.083 --> 25:14.781 Ili se razmišlja, mogu li otvoreno izreći sve što sam pritom pronašao? 25:14.781 --> 25:23.067 Pa samo ću spomenuti temu cijepljenja. Tu su, na svim stranama, ograde visoko podignute. 25:23.067 --> 25:26.236 I mora se razmisliti koje naslove donijeti. 25:26.236 --> 25:31.514 I naravno, ne može se ni izdavača dovesti u nevolju ili samog izdavača. 25:31.514 --> 25:33.941 Malo oprezno s onim što se radi. 25:33.941 --> 25:38.542 Dakle, sa svih strana postaje sve teže i teže. 25:38.542 --> 25:44.284 I prepreke postaju sve više. Ali naravno, moramo ostati pri istini. 25:44.284 --> 25:48.903 Moramo tražiti istinu. Oni to čine, mi to činimo. 25:48.903 --> 25:59.367 I mislim, što se više ljudi još usudi ukazati na taj raskorak između navodne slobode i stvarnih ostataka slobode i 25:59.367 --> 26:05.601 manije kontrole koja nas okružuje, to je više svijesti prisutno. 26:05.601 --> 26:08.278 A svijest je temelj svega. 26:08.278 --> 26:19.490 I ne može se u svijetu laži doista živjeti mirno s dobrom savješću ili uopće samo s nadom u budućnost. 26:19.490 --> 26:30.081 Jer život koji je okružen i popločan lažima ne može doista biti uspješan život. To ne mogu zamisliti. 26:30.081 --> 26:34.710 Postoji i ta stvar, nema pravog života u lažnom. 26:34.710 --> 26:40.750 I čak i ako nismo sigurni da ćemo s onim što činimo prodrijeti, ipak moramo pokušati. 26:40.750 --> 26:49.613 A sada smo, dakle, Gerd i Renate Reuther, i stojimo za vječnu sumnju, da se jednostavno sumnja i da se ta sumnja i izrazi, a 26:49.613 --> 26:58.405 zatim kaže: „Dakle, to mi se ipak čini bajkom, ono što mi se priča, ne odgovara mom iskustvu svijeta, mom životnom iskustvu 26:58.405 --> 27:04.296 ili onome što upravo istražujem, što nalazim kao rezultate.“ 27:04.296 --> 27:12.176 I to mogu samo činiti, vi to činite i mogu samo pozvati svakoga drugoga da ne strahuje prerano i previše, jer 27:12.176 --> 27:20.014 tko sumnja, to je bila naša sasvim posljednja, najnovija knjiga: „Tko sumnja, već je pobijedio“. 27:20.014 --> 27:27.136 Jer svaka sumnja otvara vrata. Čim nešto dovedem u sumnju, vidim dvije stvari. 27:27.136 --> 27:35.082 Vidim ono što se službeno govori ili što sam oduvijek vjerovao, a sa sumnjom vidim alternativu. 27:35.082 --> 27:41.354 To mnoge ljude prestraši, izaziva im strah jer im oduzima sigurnost i izvjesnost, 27:41.354 --> 27:44.467 ali ipak otvara i vrata. Imam dvije opcije. 27:44.467 --> 27:55.698 Mogu se odlučiti za jednu ili negdje vidim kompromis u sredini, ali mislim da bi se to otvaranje vrata kroz sumnju – ne bi 27:55.698 --> 28:05.549 trebalo vidjeti samo kao nešto što uzdrma moju sigurnost i izaziva mi strah, nego kao nešto što me oslobađa 28:05.549 --> 28:10.698 tereta, laži i neistina i svega što mi je nametnuto. 28:10.698 --> 28:19.499 I svaka sumnja je korak prema oslobođenju, ako se to želi posve veliko istaknuti, prema istini. 28:19.499 --> 28:29.364 I to može biti u mnogim malim stvarima, sasvim malim svakodnevnim stvarima, ali jednostavno reći, u to sada ne vjerujem 28:29.364 --> 28:35.570 tako, to sada ne činim jednostavno tako, o tome prvo razmislim. 28:35.570 --> 28:40.703 Dakle, to doista otvara posve novi svijet. 28:40.703 --> 28:45.930 Zanimljiva izjava, da. Govorili ste i o tom uništavanju knjiga. 28:45.930 --> 28:49.530 Imate li za to još neku uputu za gledatelje? 28:49.530 --> 28:53.274 Jedva da će netko imati novca da osnuje vlastitu biblioteku. 28:53.274 --> 28:59.729 Kažu da je digitalno nesigurno, da to zapravo ne posjeduješ, što i odgovara cijelom tom 28:59.729 --> 29:04.223 planu WEF-a, da se ništa ne smije posjedovati. 29:04.223 --> 29:08.040 Što se može učiniti? Kako sačuvati znanje za sljedeću generaciju? 29:08.040 --> 29:19.865 Da. Bio je taj film, „Fahrenheit 451“ , gdje su ljudi učili knjige napamet jer su vlasti uništile knjige. 29:19.865 --> 29:22.203 To je bila država koja više nije htjela vidjeti knjige. 29:22.203 --> 29:28.366 I onda su neki ljudi rekli, moramo spasiti knjige za sljedeće generacije, i naučili su ih napamet. 29:28.366 --> 29:33.136 To je vrlo ekstremna utopija. Ne kažem to sada tako. 29:33.136 --> 29:39.727 Ali za početak naravno pomaže ako o knjigama koje si sam pročitao razgovaraš s drugima. 29:39.727 --> 29:47.116 I onda se barem misao, ne mora to biti doslovno, ali misao, ideja, osnovna suština te knjige, tog autora, 29:47.116 --> 29:51.403 već prenosi dalje. Dakle, mislim da je to vrlo važno. 29:51.403 --> 29:57.143 Čitati knjige sam, njih se još dijelom može nabaviti u knjižnicama ili u knjižarama, ili što uvijek možeš 29:57.143 --> 30:03.345 učiniti ako želiš uštedjeti novac – to i mi radimo jer nam treba toliko mnogo knjiga – kupovati rabljene knjige. 30:03.345 --> 30:07.490 Postoje tvrtke koje to rade, nude rabljene knjige po povoljnoj cijeni. 30:07.490 --> 30:13.010 To još ide. Kupovati, ali moram nešto reći: kupovati i sačuvati ono najljepše. 30:13.010 --> 30:19.803 Dakle, to je sigurno važan put. Ili i sam nešto staviti na papir i to jednom arhivirati. 30:19.803 --> 30:23.438 Ne pamti se ipak sve, pogotovo kad postaneš stariji, sve više zaboravljaš. 30:23.438 --> 30:30.942 I to je onda jednom vrlo zanimljivo, ne mora se čuvati sve knjige – to se prije radilo vrlo često – označavalo 30:30.942 --> 30:34.263 se olovkom i onda se to prepisivalo i samo se to čuvalo. 30:34.263 --> 30:41.721 I onda naravno mogu preporučiti vaš vlastiti sustav na Kla.TV, gdje se onda kaže, moramo to 30:41.721 --> 30:45.115 decentralizirano nekako sačuvati, da se ne izgubi. 30:45.115 --> 30:51.933 I svatko tko, ah ne znam, ima samo pet knjiga kod kuće, ne mora imati 5.000, taj je već dao svoj 30:51.933 --> 30:55.622 doprinos, ako se 80 milijuna puta pomnoži s pet knjiga. 30:55.622 --> 30:58.823 Treba misliti veliko i početi malo, onda će to već biti. 30:58.823 --> 31:00.120 Vrlo dobra izjava. 31:00.120 --> 31:03.679 Hvala vam, dr. Renate Reuther, na ovom zanimljivom intervjuu. 31:03.679 --> 31:05.958 Zahvaljujem vam. 31:09.794 --> 31:17.913 Ukrajina, Rusija, Izrael, Gaza, SAD, Iran – stojimo li na rubu trećeg svjetskog rata? 31:17.913 --> 31:23.381 U ratu prvo umire istina, a s njom i pravo pisanje povijesti. 31:23.381 --> 31:29.960 Dok europske vlade neograničeno ulažu u oružje i naoružanje, Kla.TV je u više od 25.000 emisija 31:29.960 --> 31:34.261 razotkrio poticatelje rata i njihove perfidne metode. 31:34.261 --> 31:39.041 Osigurajte pravo pisanje povijesti prije nego što se još jednom krivotvori. 31:39.041 --> 31:45.611 Kako? Kliknite sada na poveznicu u opisu videa: www.kla.tv/2plus. 31:45.611 --> 31:51.393 I osigurajte si besplatni povijesni arhiv u radnoj vrijednosti od milijarde franaka. 31:51.393 --> 32:00.876 Ispunite odmah obrazac i dobit ćete ekskluzivni besplatni tvrdi disk izravno iz ruku svog regionalnog Kla.TV suradnika. 32:00.876 --> 32:08.255 Stvarno besplatno? Apsolutno. Jedina cijena je da podržavate kopiranje ovog jedinstvenog povijesnog 32:08.255 --> 32:12.994 arhiva i besplatno ga prosljeđujete na još dva kontakta. 32:12.994 --> 32:15.140 Spasite s nama ovaj svijet.