21. AZK - Prof. dr. Daniel Broudy: Transhumanizam i posthumanizam: Ko teži ka njima i gdje se danas nalazimo u njihovom razvoju?

18.08.2025 | www.kla.tv/38594

Opće informacije o pravnim propisima i pravilima AZK-a mogu se naći na kraju prezentacije. [Ivo Sasek:] Sada se možemo obratiti našem prvom govorniku izvan područja. Želio bih vam ukratko reći nešto o pozadini. Razni švicarski mediji su 2008. godine objavili naslov "Teoretičari zavjere bore se protiv biometrijskih pasoša". To smo bili mi. Novine Tagesanzeiger su izvijestile o tome. Novine St. Galler Tagblatt su napisale: "Takve grupe se često ponašaju na nesvjetski način i pate od straha od progona." SRF-Rundschau je dodao: "Sasek vjeruje da je čip u pasošu samo prvi korak. Prije ili kasnije, čip će čak biti implantiran pod kožu." Sada, 17 godina kasnije, dragi prijatelji, prof. dr. Daniel Brody sa Univerziteta Okinawa u Japanu će nas uputiti u planove, prakse i procese koji će čak i unaprijediti transformaciju cijelog ljudskog bića iz prirodnog, suverenog bića u sintetički i kontrolirani oblik života. Ne samo mikročip. Također nam se pokazuju mehanizmi, metode i putevi kojima se cijelo čovječanstvo, cijelo ljudsko biće, mora promijeniti. Ovaj čovjek ne ostavlja prostora za dvosmislenost o tome koji ljudi su u dosluhu s kojim kompanijama kako bi implementirali ove horor vizije, ove horor planove i procese. Hvala Vam, profesore Broudy, što ste danas na 21. AZK-u podijelili svoje vrijedno znanje s čovječanstvom. Ali prvo, Vaša kratka biografija. Profesor Daniel Brody, rođen u SAD-u 1964. godine, ima doktorat iz primijenjene psiholingvistike i iskustvo kao analitičar slika. Predaje o temama koje se kreću od teorije komunikacije i retorike do lingvističke kompozicije i retoričke gramatike. Prof. Brody je bio dekan Postdiplomskog studija interkulturalne komunikacije na Okinawa Christian University u Japanu. Trenutno je profesor primijenjene lingvistike. Njegovo istraživanje fokusira se na zvukove, simbole, znakove, slike i boje te kako ih centri moći koriste kao alate za oblikovanje znanja i utjecaj na percepciju i emocije ljudi. Kourednik je knjige "Propaganda u fokusu", kourednik knjige "Model propagande danas: Filtriranje percepcije i svijesti" i koautor knjige "Okinawa pod okupacijom: McDonaldizacija i otpor neoliberalnoj propagandi". Odabir njegovih akademskih radova može se pronaći na ResearchGateu, globalnoj bazi podataka za istraživače iz svih naučnih oblasti. Prof. Daniel Brody je istraživački saradnik u Radnoj grupi za propagandu i globalni rat protiv terora, pokrenut 11. septembrom. Prof. Broudy će danas govoriti o transhumanizmu i posthumanizmu. Ko teži ovome i gdje smo danas u smislu razvoja? [Daniel Broudy:] Vau, puno vam hvala na pozivu i toploj dobrodošlici! I pozdravi iz Japana. Kako se u Japanu kaže "Dobro jutro"? Mi kažemo: Ohayo gozaimasu! Yoroshiku onegai shimasu! i "yoroshiku onegai shimasu", što znači nešto poput "Molim vas, budite ljubazni." Ne znam da li postoji ekvivalent u njemačkom, ali da, hvala vam puno na pozivu. Pripremao sam se da danas govorim o transhumanizmu i posthumanizmu. Dakle, ponekad postane malo tehničko, ali sam pokušao da bude privlačno široj publici. Dakle, ako mogu početi s ovim naslovom. To je prilično zanimljiv naslov: "Umjetna maternica uskoro stiže!" To je dio biotehnološke naracije koja se sada čuje širom svijeta. A onda, naravno, podnaslov: "Jesmo li spremni za njen utjecaj?" Pa, meni ovo liči na "ratovanje". Još šoka za sve - tipično za neku vrstu retoričkog blitzkriega protiv naše psihe. Čini mi se da sama smjelost ovog mizantropskog naslova postavlja još veća pitanja. Jesu li ove vrste nehumanih projekata dio većeg pokreta transhumanizma? Ili bismo čak mogli reći posthumanizam? Da bismo pronašli neke odgovore, moramo se okrenuti drugim povezanim narativima. Otkad je, na primjer, objavljena priča o koronavirusu, ponekad sam se pitao kakve smo duboke uvide o svijetu zaista stekli. Možda su laži i obmana sada obilne kao kisik, čak i kada se filtriraju kroz medicinsku masku. Kao dio intelektualne samoodbrane koju se nadam prenijeti publici, želio bih ovaj govor uokviriti jednom mudrošću od Isusa: "Jer ćeš svojim riječima biti opravdan, i svojim riječima ćeš biti osuđen." Kao lingvista, vjerujem da riječi imaju važnost. One nisu samo zvukovi koji izlaze iz naših usta, već najvažniji pokazatelji stanja naših srca i uma. Mislim da ovo postaje jasno kada detaljnije pogledamo neke od glasova koje čujemo od zagovornika koji dalje promovišu transhumanističku agendu. Pitao sam mnoge ljude u proteklih pet godina šta podrazumijevaju pod transhumanizmom. I većina ljudi ne zna - čak ni vrlo obrazovani ljudi. Neki ljudi to miješaju s transrodnošću i odmah počinju pričati o preferiranim zamjenicama. A ako razmislimo o transhumanizmu, onda možemo reći da je, s jedne strane, definitivno povezan s transrodnošću. Sjećam se intervjua prije otprilike godinu dana kada se poznati čuvar vrata političkog establišmenta, Neil deGrasse Tyson [američki fizičar i astrofizičar], pojavio u podcastu "TRIGGERnometry". Vodila se žustra debata s voditeljima. Prije bih rekao da ih je zastrašivao i da se s njima nije baš "raspravljao". Tyson je koristio logičku grešku poznatu kao pozivanje na tradiciju kako bi podržao i ohrabrio praksu i normalizaciju sudjelovanja muškaraca s rodnom disforijom u ženskim sportovima. Tvrdio je da smo u prelaznoj fazi. Moramo to shvatiti. Pa, čini mi se da ova rečenica sadrži važan uvid o Tysonu i njegovim kolegama. Oni verbaliziraju perverzije logike s takvom stvarnom činjenicom da zvuče kao dobro plaćeni ideolozi. Kroz ljudsku historiju uvijek su postojala dva roda. Danas se sa svih strana aktivno stvaraju nove konceptualne kategorije izvan muško-ženskog binarnog sistema. Muško i žensko ljudsko biće, kao i autistični savant, sada su smješteni na kontinuum [to jest, fluidnu tranziciju bez jasnog razgraničenja]. Bez obzira na njihove fundamentalne razlike, ove biološke kategorije moraju konvergirati do ćelijskog nivoa. I možda ne primjećujemo pomak prema posthumanizmu jer je to dio veće kampanje iskrivljavanja stvarnosti s ciljem eliminacije ključnih riječi koje opisuju važne biološke procese zajedničke i ženama i muškarcima. Već smo opširno pisali o ovome u našoj seriji od četiri dijela o transhumanizmu na našoj web stranici "Propaganda u fokusu". Ako želite pročitati, samo posjetite: propagandainfocus.com. Vjerujem da se originalna definicija "roda" u Oxfordskom rječniku engleskog jezika [najopsežnijem rječniku engleskog jezika] odnosi na napore u deskriptivnoj lingvistici da se stvore kategorije za podjelu različitih zamjenica koje predstavljaju dva spola, muški i ženski. Samo kratka napomena: Gdje god je engleski zajednički jezik, čini se da je danas postalo sasvim prihvatljivo pokušati izbrisati ove vrste osnovnih konceptualnih kategorija, posebno kada sadrže nešto poput prototipskih karakteristika onoga što su žene i muškarci i šta oni obično rade. Naravno, neki jezici, poput francuskog i španskog, imaju imenice određene rodom. Ako se dobro sjećam, nož je muška imenica. Nož je muška imenica, a viljuška je ženskog roda. Da, mislim da se toga dobro sjećam. Možda je John Money [novozelandski psiholog i seksolog] 1960-ih prvi pokušao odvojiti koncepte roda od lingvistike i povezati ih s novonastalim konceptima rodnih uloga i rodnog identiteta. Ne čini se posebno teškim preoblikovati društvo kako bi se uključili ovi novi koncepti. Naravno, trebalo je nekoliko decenija, ali evo nas. Možda je to bilo 1960-ih, možda je ovo bila historijska tačka u kojoj je počela rastuća konfuzija oko jezika i ličnosti i ličnog identiteta, seksualnosti i društvenih uloga. Čini se da ima smisla. Ako želite uništiti ljudsku kulturu, zdrave koncepte o sebi, porodici, ljudskoj reprodukciji, ljudskoj zajednici, društvu i naciji, morate početi uništavanjem jezika i odvajanjem zajedničkih značenja od empirijskih stvarnosti. Potrebne su masovne i dugotrajne propagandne kampanje da bi se "poremetili" jezik i logičko razmišljanje. Iz toga slijedi da ćemo učestvovati u uništavanju samih sebe. "Devalvacijom" jezika, sve se može okrenuti naglavačke. Zato, čini mi se, neki ljudi vjeruju da muškarci mogu menstruirati i imati djecu. U Postanku postoji dubok, ali jednostavan uvid, često ignorisan ili ismijavan, koji definira čovjeka kao sliku Božju. U njemu se navodi da su i muškarci i žene stvoreni na zemlji na sliku Božju. Brisanje ovih kategorija zamagljuje naše razumijevanje kako Bog djeluje kroz nas kao nosioce slike. Možda se sjećate nedavnog slučaja kada određena kandidatkinja za Vrhovni sud SAD-a, koju je nominovao Joe Biden, nije mogla ili nije htjela definirati šta je žena tokom saslušanja za potvrdu. A budući da je fundamentalna konceptualna kategorija žene bila potkopana, muškarci su lakše mogli zauzeti javne prostore rezervirane za žene. Ovo je materijalna manifestacija fundamentalno iskrivljenih koncepata. Čini mi se da smo svi svjedočili pogrešnoj logici argumenta Johna Moneyja tokom ovih saslušanja. Teoretičar komunikacija Herbert Schiller [Dr. Herbert Irving Schiller (1919-2000): američki medijski kritičar, sociolog, autor i akademik] detaljno je opisao ovaj proces i nazvao ga definicijskom kontrolom. Jedna korisna metoda za kontrolu ljudskih bića, nepredvidivih bića kakva jesmo, jeste kontrola definicija ključnih riječi i koncepata. Kada oni na vrhu društvenog, političkog, ekonomskog i crkvenog poretka mogu kontrolirati definicije i nametati značenja putem jezičkih kodova, prisile i novih jezičkih normi, lako je ostvariti veću kontrolu nad mislima, govorom i ponašanjem. Vjerovatno ćete se složiti s ovim. Razmislite o Orwellovim idejama o novogovoru: "Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je istina." Vratiću se na temu "rat je mir" malo kasnije. Dakle, pitanje je, kako to možemo postići, pitao se Schiller. Kako ljudi na vrhu ovog poretka, ove piramide, uspijevaju ostvariti ovu vrstu kontrole? To se dešava kroz rutinski i lak pristup onome što je on nazvao informacionom infrastrukturom. Budući da posjeduju informacije, lako mogu uticati na značenje ključnog termina, oznake ili definicije kroz lak pristup, a mi, konzumenti, sve to apsorbujemo. Ono što me zadivljuje je opis koji je apostol Pavle dao ovoj nevjerovatno uticajnoj sili koja djeluje u svijetu: "knez vlasti zraka" [Ef 2:2; Kol 1:13]. Kakvo čudno ime za centar moći! To se shvatalo hiljadama godina ranije, prije nego što je vazdušni prostor bio kontrolisan, komercijalizovan i pretvoren u primarno sredstvo današnje masovne komunikacije. Naravno, nemaju svi pristup etru. Ali ako učinite i kažete nešto što je u suprotnosti sa zvaničnom političkom stvarnošću, bit ćete cenzurisani ili, još gore, isključeni. Milioni kilometara optičkih kablova, satelitske antene i svi glavni korporativni brendovi i kanali emitovanja i sredstva za oblikovanje narativa, ograničavanje debata i njihovo učvršćivanje u javnoj svijesti. Šta misliti, kako misliti i šta reći ili ne reći. Ova moć, ova sposobnost oblikovanja najosnovnijeg nivoa svijesti, u stvarnosti je u rukama samo nekolicine. Vjerujem da odatle potiče neznanje o transhumanizmu. Budući da smo mi, kao društvena bića, prirodno privučeni sistemima moći i autoriteta, u ovom dobu masovne komunikacije prirodno se okrećemo medijima i medijskim ličnostima čiji je posao da nam pune glave pričama koje žudimo kao odrasli. Zanimljivo je da se ispostavilo da su se prve komunikacijske mreže pojavile u maternici, kako smo se razvijali i počeli percipirati majčin glas. Istraživanja razvojne psihologije pokazuju da se jezičke regije mozga odgovorne za sluh počinju razvijati već u sedmom mjesecu trudnoće. Kako se društvena mreža širi izvan odnosa majka-dijete na porodicu, a zatim na zajednicu i društvo, pronalazimo psihološko oslobođenje u podizanju vlastitog glasa. Kako se odvajamo od svojih majki i gravitiramo prema drugim pripovjedačima koji bi mogli potvrditi ili osporiti naše vrijednosti ili predrasude. Samo pokušavam na trenutak zamisliti da će se plan transhumanista ostvariti, uklanjanjem ljudskih majki iz reproduktivnog ciklusa kako bi se sintetičke bebe izlegle i uzgajale u sintetičkim maternicama. Ovo nije šala; zvuči potpuno apsurdno, ali je predvidljivo. Oni zaista planiraju oduzeti ljudima želju i sposobnost reprodukcije. Ovo bi također mogao biti razlog zašto se konstruirano pitanje roda sve više instrumentalizira. Neophodne su kampanje tvrdokornog iskrivljavanja stvarnosti kako bi se žene, prave žene rođene od ljudskih majki, uključile u transhumanistički plan zanemarivanja njihovih vlastitih prirodnih reproduktivnih moći. Kojim će lingvističkim kodovima, po vašem mišljenju, biti izložene bebe stvorene državom u ljudskoj, državno odobrenoj maternici? Sada, razmislite o tome kako su žene bile pod pritiskom i uslovljene u proteklih 10 godina da usvoje nove riječi za prakse tradicionalno povezane sa ženama. Ne mislim da smo generalno mentalno spremni da prihvatimo ove apsolutno lude ideje koje centri moći guraju u vezi s transhumanističkim i posthumanističkim agendama. Potrebno je mnogo kulturnog uslovljavanja da bi se usadila nepokolebljiva zabluda da su ljudski biološki, neurološki i intelektualni procesi fundamentalno manjkavi i da im je očajnički potrebna vladina intervencija i transformacija kroz rutinska tehnološka poboljšanja. Oni koji promoviraju ove planove žele svijet naseljen ljudima koji su trajno ubrizgani i pojačani, čiji su mozgovi podvrgnuti eksperimentalnim nadogradnjama i učinjeni potpuno prilagodljivim. Vrsta nadogradnje o kojoj govorim je zapravo samo kod za neizrečenu želju za vječnim životom. Kao što je opisano u monografiji Proteus, o kojoj sam govorio u prethodnom intervjuu za Kla.tv, poslušni članovi ovog režima su tehnološki unaprijeđeni, ali ipak pod kontrolom. Ovo će se donekle poboljšati, ali pod kontrolom. I tu do izražaja dolaze pametni marketing i moć slike koja se emituje. Možda su to glavni razlozi zašto transhumanizam i prelazak u posthumanu budućnost nisu istinski percipirani u kolektivnoj svijesti šire javnosti. Sada malo pozadinskih informacija. Kada sam bio analitičar slika u vojsci, često smo bili veoma zabrinuti zbog kvaliteta slika i kako najbolje interpretirati njihov sadržaj. Neprijateljska taktika nam je postajala sve jasnija. A ponekad je neprijatelj koristio svoju kamuflažu tako efikasno da nam je postalo prilično teško analizirati ono što smo vidjeli i izvući smislene zaključke. Drugim riječima, obmana, kamuflaža i prikrivanje su osnovne komponente neprijateljskih metoda varanja i obmanjivanja. I srećom po nas, analiza se nikada ne odvija u vakuumu. Također se možemo usredotočiti na razumijevanje slike, slika u svjetlu mapa koje su nam dostupne, kako bismo prepoznali kako je neprijatelj u stanju izmisliti razne obmane. I ovaj fokus je samo jedan aspekt složene slike koju bismo interpretirali u ratnim vremenima. Nekada smo imali zaista dobre karte, doslovno dobre kartografske prikaze Zemlje. Ali danas također imamo mnogo zaista dobrih mapa na dohvat ruke, iako u obliku vladinih bijelih knjiga, objavljenih politika, javnih predavanja, naučnih članaka i drugih vijesti koje otkrivaju toliko toga o transhumanističkom prelasku na posthumani svijet. Svako ko želi da shvati ko pokreće transhumanizam može lako ispitati mape koje sam ovdje naveo kako bi sproveo vlastitu sveobuhvatnu analizu. Kao što vjerovatno svi znaju, mnogi neustrašivi naučnici i doktori opisuju sadašnje doba kao doba globalnog ratovanja, u kojem je najsmrtonosnije oružje učinjeno praktično neprepoznatljivim. Stoga bismo trebali učiniti sve što možemo da otkrijemo i razotkrijemo oružje. Pitanje je: Zašto oružje ove promjene paradigme ostaje uglavnom skriveno? Jedan od razloga za to, čini mi se, je taj što korporativni mediji žele sakriti njih i štetu koju uzrokuju. Sada ih nazivamo "etabliranim medijima" [također (zastarjeli mediji, poput štampanih medija, radija, TV-a itd.]] jer je njihov kolaps neizbježan, a njihovo naslijeđe je namjerno zanemarivanje ljudske dobrobiti. Drugi problem je što ima previše informacija. Budući da smo stalno izloženi preopterećenju podražajima, energetski troškovi fokusiranja i klasificiranja stvari u ispravne perspektive i mentalne kategorije su previsoki. Slike koje nam se predstavljaju u medijima, na primjer, predstavljaju samo mali dio zaista složene obrazovne slike. Ako želimo razumjeti složen problem poput transhumanizma, moramo se osloniti na više izvora i različita područja znanja. Vjerovatno ćete se složiti. Razmotrimo, na primjer, vizualne poruke predstavljene javnosti 2015. godine kada je Klaus Schwab [osnivač Svjetskog ekonomskog foruma WEF] govorio u talk showu koji je vodio Charlie Rose [američki televizijski voditelj i novinar] o ključnim karakteristikama predstojeće četvrte industrijske revolucije. Mislim da je termin koji se koristi za ovu takozvanu revoluciju, opet, samo pametna šifra za transhumanizam. Međutim, to je obavijeno nekom vrstom hiperracionalne sofisticiranosti, čija je definicija vođena konceptima koje obično povezujemo s prirodnim ljudskim napretkom kroz tehnološki razvoj. To zvuči tako pozitivno. Pa zašto ovakav kodirani jezik? Sjetimo se prije 200 godina kada je parna mašina bila prirodna posljedica ljudske inovacije koja je fundamentalno promijenila način na koji radimo. Onda bismo trebali biti mentalno spremni prihvatiti sve nove alate i tehnologije koje sada ulaze na tržišta i prodiru u naša tijela, mozgove i krvotok. Također razmislite o vizualnim reprezentacijama u predstavi Charlieja Rosea. Tamna pozadina sugerira jednostavnost i misteriju te određenu sofisticiranost. Dva gospodina vode naizgled razuman razgovor o revolucionarnoj promjeni paradigme u društvu i ekonomiji. Charlie Rose postavlja Schwabu pitanje kako bi ga naveo da priča o ovoj revoluciji, o tome šta je u njoj jedinstveno. I Schwab počinje poređenjem s industrijskom revolucijom oko 1800. godine. Schwab kaže da nova revolucija ne mijenja ono što radite, već mijenja vas. „Zamislite genetsku manipulaciju: vi ste ti koji se mijenjaju.“ Ovu mantru su on i drugi ponavljali u raznim retoričkim formulacijama tokom godina. U intervjuu sa Schwabom, naši umovi su toliko smireni prizorom ove potpuno prirodne diskusije između dvojice muškaraca da nam jedva prodire u svijest da misteriozna sila, takozvana revolucija, uvodi tehnologije u naša tijela koje će nas promijeniti na ćelijskom nivou. Zapamti! Kaže da te revolucija mijenja. Vaša vlastita moć djelovanja, vaš suverenitet kao ljudskog bića obdarenog neotuđivim, Bogom danim pravima, efektivno je izbrisan Schwabovom deklaracijom. Nadalje, vizualni aspekti ovog naizgled normalnog razgovora zbunjuju slušne poruke. Tehnologije se koriste za promjenu nečega fundamentalno jedinstvenog kao što je naš genetski sastav. Schwabova gramatička formulacija je savršen primjer kako se jezik može koristiti da bi se duboki politički i tehnološki nameti prikazali potpuno prirodnim, poput prirodnih sila, poput vjetra. Time što "četvrtu industrijsku revoluciju" čini gramatičkim subjektom koji "mijenja" nekoga, on potpuno ignoriše ko pokreće promjene, koje institucije ih provode, čijim interesima služe i koje odluke donose određeni akteri. Vidite, duboko smo analizirali gramatiku rečenica kako bismo shvatili da ljudi koji pokreću revoluciju vide naše krvne ćelije, naše krvne sudove i naše neurološke puteve kao otvorena i lako dostupna mjesta tehnološkog razvoja. U Schwabovom opisu, ova takozvana revolucija je predstavljena kao autonomna sila koja djeluje na nas, pasivna ljudska bića. U stvarnosti, međutim, stvari stoje drugačije. Mislim da je to koordinirani program tehnološke implementacije od strane prepoznatljivih kompanija, vlada i međunarodnih organizacija. Čini mi se da je to iskrenija karakterizacija. Finansiramo i implementiramo tehnologije koje će radikalno promijeniti ljudsko ponašanje, spoznaju, neurološke funkcije, društvene odnose, prava na privatnost, pa čak i kupovinu i prodaju. Ovaj detaljniji opis bi odmah pokrenuo pitanja: Šta je sa informiranim pristankom? Je li ovo uopće demokratski poželjno? I kakve mogućnosti otpora, i materijalnog i duhovnog, postoje? Douglas Lummis detaljno razmatra ovaj proces u svojoj knjizi "Radikalna demokratija" iz 1996. godine. On upoznaje čitatelje s antidemokratskim razvojem događaja, koji opisuje kao onaj koji uništava u ime nacionalne sigurnosti. Danas bismo mogli razgovarati o borbi protiv terora, ili prenaseljenosti, ili ugljičnog dioksida, ili neke druge otmjene apstrakcije koju elita obmanjujuće ističe kao metu koju treba zaštititi ili protiv koje se treba boriti. I unutar ove ideologije razvoja, prema Lummisu, moć metafore leži u činjenici da stvara utisak da su projekti koji se provode unutar ove ideologije prirodni i neizbježni te da donose ispravnu i unaprijed određenu budućnost ciljnog objekta koji se razvija. Ovo je prilično dubokoumno kada uzmete u obzir ludu žurbu s kojom se uništavanje provodi u ime razvojne agende, politike ili plana, ili možda investicije ili ratne vježbe. Nekada su relativno moćni racionalizovali čovječanstvo kao suvišne, beskorisne izjelice kojima se mora uskratiti pristup, recimo, hrani, neophodnim, životno važnim životinjskim proteinima, koji ispuštaju štetni ugljični dioksid, a da ne spominjemo njegovu apsolutnu neophodnost za život na Zemlji. Ili ih posmatrajte kao članove ogromnog i neopranog krda čopornih životinja koje treba popisati, označiti i kontrolisati. Oni koji nisu imenovani u Schwabovom opisu Četvrte industrijske revolucije, u stvari, priznaju vlastito članstvo i obožavanje globalnog kulta transhumanizma. Schwabova uobičajena retorička taktika služi prikrivanju aktera koji radije ostaje skriven. U kritičkoj analizi diskursa, ova tehnika se naziva nominalizacija. To je retorički potez koji ima nevjerovatan ideološki uticaj. To čini da suštinski politički projekat, naime transformacija ljudskog društva putem tehnologije, izgleda kao neizbježna historijska sila. I opet: To je samo kod koji izražava: „Otpor je uzaludan.“ Ne možete se oduprijeti revoluciji koja se događa prirodno. Ovo se odnosi na moju raniju poentu o Lummisu i antidemokratskom trendu. Schwabov jezik isključuje svaku mogućnost da ljudi kolektivno odluče da ih ove tehnologije uopšte ne žele mijenjati. Sama gramatička struktura služi kao oblik blage prisile. Drugi razlog je taj što se ove tehnologije predstavljaju kao nužno neophodni lijekovi za opće dobro. Tvrde da rješavaju društvene probleme na kojima su tehnokrati oduvijek radili. Ko stoji iza ovog globalnog napora? Ako zanemarimo najočigledniji, najistaknutiji centar globalne moći, transnacionalni centralni bankarski sistem, onda su među mnogim vladinim agencijama, nevladinim organizacijama i korporativnim gigantima koji sarađuju širom svijeta, najistaknutiji akteri poznati većini ljudi. U našem istraživanju smo istakli da bi vojno-industrijski kompleks, DARPA i NASA trebali ostati u fokusu za sada. S obzirom na NASA-in poziv za kiborge, navodno za istraživanje svemira, ovo je očito logična polazna tačka za bilo kakvu studiju o novonastaloj transhumanističkoj paradigmi. Ispitali smo planove i procese za transformaciju ljudi iz prirodnog, suverenog bića u sintetičniji i kontroliraniji oblik života. Takvo istraživanje je, mislim, relativno jednostavno ako uzmemo u obzir kako komunikacija i dizajn materijalnih struktura i arhitektura odražavaju razmišljanje onih koji su na vlasti da redizajniraju svijet i ljudska tijela koja ga nastanjuju. Sada obratite pažnju na to kako se tehnički aspekti transhumanizma zamišljaju i reklamiraju javnosti. "U ovom projektu ćemo razviti i istražiti koncepte za Internet bio-nano-stvari, ili skraćeno IoBNT." Područja primjene uključuju individualiziranu medicinu i industrijske primjene u mikro rasponu. IoBNT je dizajniran da omogući praćenje i pokretanje infekcija putem komunikacijske platforme između nanouređaja u ljudskom tijelu i vanjskih pristupnika. Na ovaj način, IoBNT će podržati prenos podataka i kontrolnih informacija između nanouređaja i eksternih računara. Ako pažljivo razmislimo o tome zašto je društveni svijet onakav kakav jeste, možemo početi shvaćati da je to eksperiment. Veliki inženjeri društva i ekonomije već su postigli visok stepen kontrole nad nama, subjektima, kontrolirajući mentalni okvir u kojem mislimo, govorimo i društveno i ekonomski komuniciramo. Razmislite i o glavnim medijskim sistemima koji nam usađuju „prave“ vrijednosti i stavove, prihvaćene ideje i ideologije. Mi smo definitivno subjekti u eksperimentu. Neki od nas su toga nejasno svjesni. Drugi su potpuno nezainteresovani. U izjavama tehnokrata nalazimo mnogo tragova. Uzmimo ovu definiciju iz 'Transhumanističkog manifesta', koji je ponovo objavila NASA: "Svjetonazor koji teži kvaliteti života koja stvara trajni napredak, samotransformaciju, praktični optimizam, vizionarska rješenja i kritičko razmišljanje; transhuman." Transhuman je biološko-tehnološki organizam; transformacija ljudske vrste koja evoluira s tehnologijom. Ovaj pogled predstavlja transformaciju u optimističnim okvirima, bez ikakve naznake o tome ko finansira transformaciju ili ko razvija biotehnološke organizme. Ona priznaje vlastite ideološke korijene. Opet nominalizacija. Kao i kod ljudi, svjetonazor teži nečemu; određenom kvalitetu života. Prebacuje svu odgovornost na apstrakciju, poput prirodne selekcije ili nekog drugog slijepog slučajnog mehanizma koji posjeduje nevjerovatnu kreativnu moć. Za one koji se usude misliti drugačije, uvijek postoje ovčari koji održavaju stado urednim, poslušnim i usmjeravaju ga u pravom smjeru. Elon Musk je upozorio da se moramo stopiti sa mašinama kako bismo izbjegli da postanemo poput majmuna. I Michell Zappa, budući strateg za Rockefeller fondaciju i kinesko Ministarstvo obrazovanja, slično je tvrdio 2013. godine da čovječanstvo nema drugog izbora nego da bude odvučeno u provaliju budućnosti s genskom terapijom, umjetnim organima, sintetičkom krvlju i krvnim sudovima te bioelektronskim lijekovima. Dakle, kada svjedočimo transformaciji poput one koju su opisali Schwab, Musk, Gates, Harari i drugi veliki tehnokrati i gurui, mislim da je sasvim prirodno pitati se: Gdje smo sada? Sve ove takozvane nadogradnje o kojima sam do sada raspravljao postavljaju pitanje šta uopšte znači biti čovjek. Na primjer, ako je DNK kod života, šta znači za ljudski život to što se genetski kod može manipulirati? Da vlade finansiraju istraživanje i razvoj tehnologija za obavljanje ovakve vrste posla? Ovo je iz Modernine reklame kada je najavljeno uvođenje mRNA tehnologije... Dakle, prilično nevjerovatno. Jesmo li zaista na početku posthumanog svijeta? Ako je tako, šta uopšte znači "posthuman"? Da li je to teoretski? Praktično? Decenijama postoji filozofski posthumanizam, koji se može naći u spisima svih glavnih kulturnih teoretičara koji tvrde da je humanizam, kako je shvaćen u doba prosvjetiteljstva, završen. Posthumanizam se sada shvata i u smislu tehnološkog posthumanizma. Područje koje me zanima i ogleda se u naporima da se promijeni društveni, psihološki ili fizički sastav i ponašanje ljudi putem tehnoloških poboljšanja: U genetskom inženjerstvu ili neurokibernetičkoj augmentaciji. Kako znamo da je to slučaj? Na primjer, 2015. godine, Pfizer je najavio partnerstvo sa Univerzitetom Bar-Ilan [izraelskim javnim i drugim najvećim univerzitetom] kako bi bolje razumjeli DNK nanorobote za dostavu lijekova. U saopštenju za javnost se eksplicitno navodi da će „ovaj strateški korak transformisati nanorobote iz naučne fantastike u primijenjeno rješenje“. Dakle, dokazi o robotima koji rade na ćelijskom nivou mogu značiti da stara nauka o životu implodira ili biva zamijenjena. To bi moglo značiti da se sintetička biologija spaja s prirodnom biologijom i da novi oblici istraživanja i razvoja, kao i ljudskog postojanja, dolaze do izražaja. U radu iz 2015. godine pod naslovom "Internet bio-nano-stvari", Ian Akyildiz [tursko-američki informatičar i inženjer], pionir IoBNT-a, i njegove kolege pišu o ovoj promjeni paradigme koja se događa u komunikacijama i umrežavanju. Oni navode: „Na nivou nanotehnologije, moguće je stvarati objekte zasnovane na kontroli, ponovnoj upotrebi, modifikaciji i reinženjeringu bioloških ćelija.“ Ova nova mreža zasnovana na živim ćelijama i organizmima čini osnovu za mnoge nove primjene u vojnoj, zdravstvenoj i sigurnosnoj oblasti, gdje se nano-stvari mogu lako sakriti, implantirati i raspršiti u okolini, gdje mogu kooperativno obavljati detekciju, kontrolu, obradu i umrežavanje. U novembru 2019. godine, Anthony Fauci [američki imunolog] govorio je o primjeni ove nove tehnologije u zdravstvu, ove nanotehnologije poznate kao samoorganizujuće nanočestice, „univerzalne vakcine protiv gripe kao nova metoda za pokretanje imunološkog odgovora“. To je bilo u novembru 2019. Šest dana kasnije, prvi izvještaj o misterioznom novom soju gripe stigao je iz Wuhana u Kini. Koja je veza? Nekoliko godina kasnije, 2023. godine, u predavanju Akyildiza, tema se pojavljuje u boljem fokusu. On ističe da: „Nano-biomašine koje stoje iza IoBNT-a dizajnirane su za ubrizgavanje u tijelo.“ I to odlično funkcioniše sa ovim COVID vakcinama. Kreće se u tom smjeru. Ove mRNA nisu ništa više od malih nanoskalnih mašina. One su programirane i ubrizgane. Opširno smo pisali o svim ovim očiglednim primjenama, ali ono što je najfascinantnije jeste stepen poricanja takve promjene paradigme koja je pred nama. Istraživanje i razvoj traju već decenijama. Istraživači rijetko analiziraju fizički sistem u njegovom izvornom obliku. Umjesto toga, oni grade model koji približno replicira ponašanje za koje vjeruju da ga primjećuju u sistemu. A analizom ponašanja modela, nadaju se da će moći predvidjeti ponašanje stvarnog sistema. Znate, mi konstruišemo modele jer su prirodni dinamički sistemi obično previše složeni da bi poslužili kao mjesto za praktičnu i preciznu analizu. Sve obmanjujuće priče u naučnim krugovima o ljudskom tijelu kao mašini, mozgu kao računaru, DNK kao softveru i vakcinama kao ažuriranjima softvera odražavaju loše konceptualno modeliranje ljudi kao opravdanog mjesta za eksperimentisanje i nadogradnju. Reduktivno i mehanističko razmišljanje koje prevladava u umovima transhumanističkih tehnokrata sada se pokazalo fundamentalno pogrešnim. S obzirom na masovno globalno prikrivanje štete i smrti uzrokovanih eksperimentalnom upotrebom droga u proteklih pet godina, pitam se da li se kompleksni i dinamični sistem koji poznajemo kao ljudska tijela, mozgovi i krvotok sada raspada. Jesu li se svi transhumanistički modeli za istinski posthumanu budućnost već srušili? Ne mogu zamisliti kako istina o ovom tehnokratskom ratu protiv čovječanstva može ostati skrivena još dugo. Kao što se kaže, istina nađe put. [Aplauz] [Ivo Sasek:] Vau, kakav uvod. Hvala vam, dr. Broudy, dr. profesore Broudy. To je bilo fantastično. Sada imamo osnovu za danas. Čućemo još više o ovome. Ali sada se krećemo prema uzdahu olakšanja. Morat ćemo ovo predavanje pogledati mnogo puta prije nego što zaista shvatimo dubinu koje se dotakao. Morat ćemo ovo predavanje pogledati mnogo puta prije nego što vam se još jednom zahvalimo na svemu.

from -

Sources/Links: Website von Prof. Dr. Daniel Broudy: https://propagandainfocus.com/