Ukrajinac traži: Hitan kraj krvoprolića

31.10.2026 | www.kla.tv/43122

[Govornik:] Pozdrav svima! Ja nisam medijska osoba, ali katastrofa u našoj zemlji prisiljava me da snimim ovaj video. Moje ime je Volodymyr i živim u Lavovskoj oblasti, na zapadu Ukrajine. Prošlog tjedna u petak, 21. kolovoza, dogodio se još jedan napad dronovima na još jedan trgovački centar u još jednom gradu u Ukrajini, u kojem su ubijene desetine civila, a više od stotinu ih je ranjeno, među njima i desetine djece. Želim pitati: Do kojeg stupnja uništenja ćemo još tolerirati ovaj rat? Dok sam ja osobno još živ i zdrav, dok kod kuće imam struju, plin, grijanje i vodu, još mogu zagovarati «rat do pobjede» i «mir iz pozicije snage». Tada se još mogu radovati kada «naši» dronovi uništavaju «njihova» skladišta ili rafinerije nafte. Ali mnogi ljudi u Ukrajini, koji su izgubili svoju imovinu i bili prisiljeni napustiti svoj dom kao izbjeglice, preseliti se nekamo i sada živjeti u ne znam kakvim uvjetima, bez nade da će u budućnosti imati bilo kakav vlastiti dom, gledaju na sve to drugačije. I ja sam osobno, ako sljedeće zime budem morao proći bez struje, bez grijanja, bez vode i kanalizacije, najvjerojatnije ću o «ratu do pobjede» razmišljati nešto drugačije nego upravo sada. A taj scenarij je apsolutno realan, jer ne napadaju samo «naši» dronovi «njih», nego i «njihovi dronovi» napadaju «nas». Osim toga, trenutačno nas nemilosrdno teroriziraju «njihove» balističke rakete, protiv kojih nemamo nikakvu zaštitu, o kojima nam se od prvih tjedana rata govorilo da neprijatelju navodno «preostaju rakete samo još za nekoliko tjedana», jer paket sankcija br. 38 sada stvarno funkcionira i neprijatelj će se svakog trenutka iskrvaviti. Koliko će ovo još trajati? Koliko ljudi još mora umrijeti, koliko elektrana, trgovina, skladišta hrane, vodovoda i uopće cijelih gradova mora još biti uništeno, dok konačno ne shvatimo da je «loš mir» bolji od «dobrog rata»?? Trenutačno imam zakonito oslobođenje od mobilizacije. Ali čak i ako to oslobođenje prođe, nikada neću otići na front. Radije idem u zatvor nego na front, jer nemam ni najmanju želju boriti se i umrijeti za tuđe interese. Ovo nije rat za «domovinu», jer su milijuni hektara naše domovine prodani stranim agrarnim koncernima još prije rata. Ni najveći ukrajinski zemljoposjednici i uopće «posjednici» se ne bore. Ni njihova djeca ni njihovi najbliži rođaci nisu na frontu. Vrlo često upravo oni koji u televizijskim emisijama najglasnije pozivaju druge na borbu, izvan emisije već su se pobrinuli da ni oni ni njihova djeca ne moraju na front. Član parlamentarnog odbora za nacionalnu sigurnost i obranu Venislavsky poslao je svog sina u Hollywood (SAD). Njegov sin ne žuri se vratiti kako bi pojačao redove ukrajinskih oružanih snaga Ukrajine. Od 4 djece bivšeg predsjednika i parlamentarnog zastupnika Porošenka (među njima 2 sina u vojnoj dobi) nitko nije otišao u rat. Bivši šef predsjedničkog ureda Jermak nakon smjene u studenom 2025. javno je obećao otići na front i boriti se, ali tamo se pojavljuje samo sporadično na kratko i samo u PR svrhe. Takvih primjera moglo bi se navesti mnogo više. Zašto se obični narod mora osakatiti i umrijeti na frontu, dok 'viša kasta' u to vrijeme nesmetano može obavljati svoje poslove i puniti džepove? Sjećate li se takozvanog "Minditsch-Gatea", «Operacije Midas», aktualne afere "Forrest Gump" (to su razni korupcijski skandali posljednjih mjeseci) i novčanih iznosa koji su u njima u pitanju, kao i toga da do sada NITKO za to nije stvarno odgovarao, iako se radi o pronevjeri sredstava namijenjenih zaštiti od rata? Nekada bi sudionike zbog toga čekao vojni sud i često strijeljanje. Postali smo pokusni kunići za strane proizvođače oružja i IT-kompanije koje na nama testiraju svoje najnovije vojne i IT tehnologije. Za njih neću umrijeti. Ovaj rat mi se iz mnogo razloga čini vrlo čudnim. Pitam samo jedno: Zašto u 4,5 godine rata većina napada pogađa civilnu infrastrukturu, zbog čega pati obični narod, ali nije bilo ni jednog jedinog napada na takozvane «centre odlučivanja»? Nije bilo ni jednog jedinog napada na elitne vile članova vlade kod Kijeva, dok kuće običnih ljudi gore svaki dan. Stanovnici Kijeva primjećuju čudan obrazac: Najmasovniji raketni napadi dolaze upravo onda kada je Zelenski na još jednoj turneji u inozemstvu. To znači: «Zelenski u inozemstvu = pripremite se na udare». Dana 24. kolovoza, na Dan neovisnosti Ukrajine, čelnici vlada takozvane «koalicije voljnih» ponovno su došli u Kijev. Nisu se bojali raketnog napada tijekom svog posjeta. Još su nam jednom obećali da će nas podržati i donijeti 150. paket sankcija protiv agresora. Ali to nam time sigurno neće biti lakše. Ovaj rat izgleda koristi vodstvima obiju sukobljenih strana, kao i još mnogima, ali sigurno ne nama običnim ljudima. Sažetak Dižem svoj glas za mir. Ovo klanje i ovo besmisleno krvoproliće moraju se SADA ODMAH zaustaviti. Ne nastaviti rat, nego odmah proglasiti primirje i započeti pregovore o dugoročnom miru – to je jedini ispravan put. Svaki muškarac u Ukrajini trebao bi odbiti otići na front i ne bojati se otvoreno zastupati taj svoj stav. Postoji poznata izreka: «Rat je, ali nitko ne ide». Neka se te riječi sada u Ukrajini ispune upravo u ovo vrijeme. Nećemo se boriti za tuđe interese. I upravo je to pravi patriotizam danas: odmah zaustaviti rat i obnoviti Ukrajinu. Neka nam Bog u tome pomogne. Hvala na pozornosti. [Jingle:] I javite se na kla.tv/mitwirken.

od vsn.

Izvori/veze: Creative Commons licence https://www.creativecommons.org/licenses/