Znanost u stisku gušenja od politike i medija

14.11.2025 | www.kla.tv/39422

U samoproglašenim mainstream medijima, globalne krize se javnosti uvijek objašnjavaju znanstvenim nalazima. Bilo da se radi o klimatskim promjenama ili krizi s koronavirusom – poruka je uvijek: "Znanstvenici se slažu." Ali je li to doista istina? Ne napreduje li znanost na propitivanju, sumnji i raspravi o različitim mišljenjima? Richard Feynman, američki fizičar i dobitnik Nobelove nagrade, naglasio je središnju ulogu sumnje u znanosti još 1965. godine. Izjavio je da je vjerovanje u neznanje stručnjaka temeljna karakteristika znanosti, što naglašava nužnost sumnje i skepticizma. Ovo načelo je ključno za znanstveni napredak, jer omogućuje postavljanje novih pitanja i proširivanje granica znanja. Feynman je naglasio da se ne smije samo dopustiti prostora za sumnju, već je i aktivno poticati kako bi se postigao napredak. Međutim, stvarnost izgleda drugačije. Hans-Joachim Zillmer, autor i istraživač eksperimentalne povijesti Zemlje, to zna. On se žestoko ne slaže, rekavši: "Uobičajena je zabluda vjerovati da novi znanstveni istraživački nalazi automatski dobivaju prihvaćanje." Prema Zillmeru, mediji u tome igraju ključnu ulogu. Politički kontrolirani, oni odlučuju koji se nalazi i modeli promoviraju, a koji ne. Slično tome, stare teorije se potiskuju ako proturječe trenutnom svjetonazoru. I stare teorije i, citirajući Zillmera: „radikalno nove i možda vrijedne ideje ne dobivaju podršku za njihovo objavljivanje“. Znanstvenik prof. Christof Kuhbandner je netko tko je bio pod lupom mainstream medija tijekom krize s koronom jer je dovodio u pitanje i takozvana mišljenja stručnjaka. U intervjuu s Gunnarom Kaiserom objašnjava što smatra bit znanosti. [Prof. Kuhbandner:] „Kao znanstvenik, zapravo nikad ne govorim o istinama. Postoji citat Richarda Feynmana, fizičara i dobitnika Nobelove nagrade, koji je rekao: "Bit znanosti je zapravo ispitivati stručnjake." Dakle, ako razmišljam znanstveno, moj je zadatak propitivati mišljenja stručnjaka i proširivati ljudsko znanje. I često postoji zamjena uloga u znanstvenoj komunikaciji među nekim ljudima. Strogo govoreći, uvijek bih trebao pojasniti: Govorim li kao znanstvenik ili kao stručnjak? „Kao znanstvenik, imate čak i zadatak propitivati svaku istinu koju iznose stručnjaci.“ To je pravi zadatak znanosti.” Međutim, znanstvenici koji djeluju na ovaj način moraju se brzo suočiti s posljedicama. Komunikološki znanstvenik prof. Michael Meyen pod stalnom je vatrom etabliranih medija, što je sada dovelo do njegovog potpunog profesionalnog isključenja. U svojoj novoj knjizi "Kako sam izgubio svoje sveučilište", Meyen ne samo da opisuje detalje kampanje u kojoj je izgubio gotovo sve što ga je definiralo kao znanstvenika, već analizira i dublju, sistemsku pozadinu: radikalno restrukturiranje sveučilišta u posljednjih 30 godina. Radi se o komercijalizaciji, prilagodbi, strahu i politizaciji istraživanja. Meyen piše: "Želimo demokraciju, ali mi biramo tko će sudjelovati." Fizičarka i klimatska aktivistica Sabine Hossenfelder sada dovodi u pitanje metodologiju koja se koristi za povezivanje određenih ekstremnih vremenskih događaja s klimatskim promjenama. Ona kaže: „Mnogi klimatolozi znaju koliko su pogrešne studije koje izlaze iz ovog Centra za vremensku atribuciju, ali šute.“ [Sabine Hossenfelder:] “Mnogi su klimatolozi koji vrlo dobro znaju da ovo takozvano istraživanje nije pouzdano, ali ne kažu ni riječi jer bi to bilo politički nezgodno.” Anke Uhlenwinkel, sveučilišna profesorica didaktike geografije i ekonomije, nedavno je objavila knjigu: "Oni koji uzrokuju probleme moraju otići – Uklanjanje kritičnih profesora sa sveučilišta." U intervjuu za AUF 1, gđa. Uhlenwinkel opisuje kako sve više profesora gubi posao – ne zbog lošeg znanstvenog rada, već zato što postavljaju neugodna pitanja. Ono što su nekada bila mjesta slobodne rasprave sada su institucije straha, cenzure i političkog konformizma. Svatko tko se ne uklapa u prevladavajući narativ biva izbačen. U razgovoru s Elsom Mittmannsgruber, ona raspravlja o zlouporabi moći, konformizmu i izdaji ideala znanosti. I ona vjeruje da svaki građanin može formirati vlastito mišljenje samo ako ima pristup punom spektru znanstvenih činjenica. [Prof. Anke Uhlenwinkel:] “… i što ste bolje informirani o stvarima, to biste zapravo svi mogli znati, a to je puno više od onoga što se obično javno raspravlja. Što više znate, to bolje možete formirati utemeljeno osobno mišljenje, a ujedno i mišljenje za društvo." „Iako znanost unutar znanosti zapravo otvoreno komunicira stvari, da, to vidimo s RKI protokolima, gdje se raspravljalo o znanosti, ali ono što je potom objavljeno bilo je nešto sasvim drugo. Da, i u ovoj krizi s koronavirusom, postoje neki znanstvenici koji su, mislim, zapravo imali nešto smisleno za reći, ali jednostavno nisu bili saslušani; bili su, da tako kažem, marginalizirani. Doći ćemo do toga kasnije, jer neki od ljudi u našoj studiji definitivno spadaju u tu kategoriju, i da smo ih čuli, imali bismo barem dva mišljenja, a kao građani mogli bismo sami odlučiti koje nam se na kraju čini uvjerljivijim. Ako se to ne dogodi, ako kažemo, da tako kažemo, "slijedite znanost" - to je zapravo izraz koji je jednako neznanstven kao i sve ostalo, jer "znanost" ništa ne propisuje. „Znanost“ ne govori o dobru ili zlu, ali u znanosti govorimo o specifičnim činjenicama, hipotezama, eksperimentima, što god radimo. Možete postavljati pitanja, tj. provoditi ankete i reći: U redu, ovo je što je ispalo, ali ne mora nužno reći "dobro" i "loše". Umjesto toga, jednostavno navodi koji je postotak ispitanika rekao ovo i ono. A onda, kao građanin, mogu formirati vlastito mišljenje, ako sam široko informiran, smatram li ovo zabrinjavajućim ili kažem, pa, svi moji poznanici kažu isto, što se toliko uzrujavate? U konačnici, to mogu sam odlučiti. Ali ako nemam ovaj raspon stvarnih rezultata i kaže se, da, ali postoji ovaj jedan rezultat i mi ga slijedimo, onda to jednostavno više ne mogu učiniti i tada društvo postaje neslobodno jer sloboda izbora za pojedinca više nije dana." U intervjuu, profesorica Anke Uhlenwinkel također raspravlja o takozvanom financiranju treće strane, koje financira istraživanje. [Prof. Anke Uhlenwinkel:] „Da, financiranje od treće strane je vrlo važna točka u ovome. Obično navodi koje su "dobre" stvari željene, a sadrži i neke "popularne riječi" koje apsolutno morate uključiti u ove prijave za bespovratna sredstva kako biste uopće imali šanse. A sada se raspisuju i natječaji za sredstva trećih strana, koja su praktički već dodijeljena.” Profesor dr. Werner Kirstein također se osvrnuo na ovaj problem financiranja na 14. konferenciji AZK-a i skovao termin "politogene klimatske promjene". [Profesor Werner Kirstein:] „Kasnije ću detaljnije objasniti da se ovdje osigurava mnogo sredstava, naravno od strane EU i pojedinačnih država.“ Stoga se mnogi znanstvenici regrutiraju za razvoj i istraživanje klimatskih programa. Na taj se način zatim osigurava financiranje. Problem je što i sam dolazim sa sveučilišta, a vidjeli smo da osnovno financiranje na sveučilištima jednostavno nije dovoljno za normalno funkcioniranje. Pa što onda znanstvenik radi? Pretraže katalog financiranja EU i njemački katalog financiranja, a i druge zemlje imaju slične programe. I sad vidite, vi odaberete temu vezanu uz klimatske promjene, a ja onda podnesem prijavu, formuliram prijavu i predam je nadležnom tijelu. I gle čuda, čim se riječi klimatske promjene ili porast temperature spomenu u bilo kojem kontekstu, novac počinje teći. Najneobičnija stvar koju sam ikada doživio bila je kada je grupa biologa, uopće ne klimatologa – nisu čak ni znali što su zapravo klimatske promjene, globalno zatopljenje, u redu, s tim se možete nositi – i onda je tema za biologe bila: "Ponašanje crva koji žive u Waddenskom moru s porastom temperature!" Došlo je do ovoga; Sama tema je postala potpuno nebitna. Glavno je da se radi o klimatskim promjenama, a onda novac teče. Da, onda vidite velikodušne financijere; nije samo EU ta koja financira takve stvari, već i savezna ministarstva koja podržavaju takve primjene, i onda istraživanje ima nešto za napraviti. Mnoge moje kolege - kažem im: "Što zapravo radite? Zar ne provjeravate činjenice ili što se događa?" "Pa, treba nam novac, novac mora teći. Kako bismo trebali postojati ako ostanemo bez novca?" A onda, naravno, možete ponovno zaposliti doktorande, možete kupiti računala, možete ulagati u opremu, osoblje i tako dalje, i onda novac počinje teći. Ali za to vam je potrebno financiranje, i onda u osnovi nije važno koju temu odaberete, sve dok je povezana s globalnim zagrijavanjem. Tužno je, ali tako je." Znanstvenici se stoga ne bi trebali slagati, jer znanost napreduje na propitivanju, sumnji i otvorenoj raspravi. Očito je da istraživanje ovisi o politici i da ga politika kontrolira putem raspodjele sredstava. Javnost saznaje o politički poželjnim znanstvenim otkrićima samo putem mainstream medija. Znanstvenici su stoga zarobljeni jer je njihov znanstveni ugled, a često i njihova egzistencija, ugrožena ako napuste redove unutar ovog sustava. Stoga se apel upućuje svakom iskrenom istraživaču - onim znanstvenicima koji žele provoditi poštena istraživanja - da ne dopuste da budu korumpirani, već da dignu svoj glas, iznesu protudokaze i budu hrabri u rješavanju ovih zlouporaba.

iz ah./rw.

Izvori/veze: Tvrdnje glavnih medija: Znanstvenici se slažu https://www.klimareporter.de/gesellschaft/ueber-99-prozent-konsens
https://www.zeit.de/wissen/gesundheit/2018-08/impfgegner-dokumentation-eingeimpft-wissenschaft-kritik/seite-2
https://de.wikipedia.org/wiki/Wissenschaftlicher_Konsens_zum_Klimawandel
Citat Richarda Feynmana, američkog fizičara i dobitnika Nobelove nagrade laureat: https://skynetblog.de/zitat-richard-feynman-ueber-zweifel/
https://www.themarginalian.org/2012/08/27/richard-feynman-on-the-role-of-scientific-culture-in-modern-society/
https://www.eejournal.com/fresh_bytes/richard-feynman-on-the-role-of-scientific-culture-in-modern-soci/
Citat od Zillmera: Zillmer, Hans-Joachim: Irrtümer der Erdgeschichte. Die Wüste Mittelmeer, der Urwald Sahara und die Weltherrschaft der Dinosaurier; Knaur-Taschenbuch, München 2003, S. 18-20. Intervju Kaiser/Kuhbandner https://3speak.tv/watch?v=gunnarkaiser/oyaignlm
Prof. Michael Meyen https://uncutnews.ch/begrenzte-wissenschaftsfreiheit/
Sabine Hossenfelder https://youtu.be/vDsjeKo3u3o
Prof. Anke Uhlenwinkel https://auf1.tv/elsa-auf1/wer-stoert-muss-weg-wie-kritische-wissenschaft-systematisch-entsorgt-wird
Prof. Dr. Werner Kirstein www.kla.tv/11674