Zar postojanje virusa i infekcija nije dokazano? Intervju s Marvinom Haberlandom iz Next Level

20.04.2025 | www.kla.tv/37374

[Kla.TV:] Danas nam je u gostima čovjek koji drma temelje medicinske znanosti. Netko tko kaže da nema virusa. Ili barem nema korisnih dokaza. Notorni sveznalica? Ludi ezoterik ili čak radikalni revizionist? Vidjet ćemo. Na web stranici njegove platforme Next Level formulirane su sljedeće teze: “Idemo putem hrabrog propitivanja i promišljanja. Ispitujemo virološke i medicinske teme iz nove perspektive, identificirajući kontradikcije i zahtijevajući autentičnost. Naše tvrdnje čvrsto se temelje na provjerljivim izvorima i pružaju čvrst temelj za konstruktivnu raspravu. Ostajemo otvoreni za inovativne perspektive i potičemo kontinuirano samoispitivanje znanosti.” Plemeniti pristup! Poželimo dobrodošlicu glasnogovorniku Next Level-a, gospodinu Marvinu Haberlandu, u studio Kla.TV-a. Dobrodošli! [Marvin Haberland:] Dobar dan i hvala na pozivu. [Kla.TV:] Da, sa zadovoljstvom! S jedne strane, to zvuči vrlo uzbudljivo. Gospodine Haberland, ova samonametnuta tvrdnja je plemenita i korisna, ali s druge strane, postavlja se pitanje je li uopće potrebna s obzirom na problem virusa? Nije li pitanje virusa riješeno više od stoljeća i nepobitno dokazano bezbrojnim istraživačkim studijama? Zašto, da tako kažemo, vraćamo kotač vremena unatrag, kao da ne postoje utemeljena istraživanja virusa? [Marvin Haberland:] Da, to je dobro pitanje. Ako kriterije koje ste formulirali ili pročitali na početku primijenimo na bilo koju temu, tu ne možemo napraviti nikakve iznimke. A ako ovo primijenimo na virologiju i ispitamo publikacije virologa, ispitamo njihov rad i također rezultate koji dolaze iz virologije, kao što su lijekovi, cijepljenja ili preporuke, i ispitamo njihovu znanstvenu valjanost, tada nastaju dramatični problemi koji imaju veze sa znanstvenom metodom. I o tome ćemo danas razgovarati. [Kla.TV:] Da, ali virusi su nedvojbeno pronađeni i predstavljeni nam u medijima i stručnim publikacijama. Ovdje sam donio neke slike virusa plavog jezika, virusa HIV-a, virus boginja koronavirusa. Što je s ovim revolucionarnim postignućima? Ovo je dokaz crno na bijelo. [Marvin Haberland:] Dakle, ako počnete s hipotezom da, na primjer, dvoje ljudi mogu zaraziti jedno drugo, onda moram napraviti eksperiment koji podržava ili potvrđuje moju hipotezu. A u virologiji, izjava je da male čestice skaču od A do B, na primjer kroz zrak, i da te male čestice onda nekoga zaraze. To znači da moram dokazati cijeli lanac uzroka i posljedica kako bih potvrdio ovu hipotezu. Ove slike, međutim, ne proizlaze iz takvog pokušaja ili eksperimenta. Umjesto toga, ove slike koje ste ovdje pokazali nastaju kada virolozi provode pokuse u laboratoriju – ne in vivo, na ljudima, već u kulturama stanica u laboratoriju – uzimajući stanične kulture, obično od majmuna, iz bubrežnog tkiva majmuna, a zatim ih truju i izgladnjuju. I onda se pojave ove slike. Ovo se također naziva citopatski učinak. Međutim, istina je da ako ponovite isti eksperiment sa zdravim tkivom zdravih životinja ili ako ne dodate uzorke bolesnih životinja, dobit ćete potpuno iste slike. To bi bio takozvani kontrolni eksperiment u znanosti ili negativna kontrola. Ovo zapravo ima za cilj isključiti mogućnost da nije postava, eksperimentalna postavka u mom laboratoriju, ta koja proizvodi ovaj rezultat ovdje. To znači da ću, ako sada izvedem eksperiment i uzmem zdrave uzorke, dobiti potpuno iste slike. Ali virolozi to nikad ne rade. Uvijek naprave samo jedan eksperiment, zatim fotografiraju slike i tvrde da su to patogeni. Međutim, nisu pokazali, prvo, da se to događa samo kod bolesnih ljudi i, drugo, da te strukture zapravo pokreću bolest. Jer u sljedećem koraku samo slika nije dokaz da čestica ili ova struktura izazivaju bolest. Mogao bih pokazati srušenu kuću i reći da je štetu napravio potres, ali sama slika to ne može dokazati. Mogao je postojati neki drugi uzrok koji je uzrokovao štetu. To znači, nakon što sam snimio fotografirao i pokazao ovu sliku, to se zapravo događa samo kod bolesnih ljudi, kod zdravih ljudi ne mogu pronaći te strukture, nakon čega bih te strukture morao izolirati. I onda ga u sljedećem eksperimentu dajte životinjama ili ljudima i zatim pokažite: Tako to ide, razbole se s istim simptomima baš sad kad im dam te strukture. Ni virolozi to nikada ne rade. Dakle, posao se obavlja isključivo u laboratoriju. Stanične kulture se truju, izgladnjuju antibioticima i tako dalje i onda nastaju ovi učinci koji se zovu citopatski učinci. Kao što sam rekao, razvijaju se na potpuno isti način, ne razlikuju se čak ni u zdravom tkivu. I u mnogim, mnogim virološkim studijama i virološkim publikacijama, posebno u ranim danima moderne virologije, 1940-ih i 1950-ih i nakon toga, nebrojeno je puta objavljeno da se ovaj učinak događa i kada se koristi zdravo tkivo. A od 1980-ih i 1990-ih, virolozi su stalno izbjegavali kontrolirati te eksperimente sa zdravim tkivom. To se više ne radi. O tome sam vodio brojne prepiske. U tu svrhu uputio sam brojne zahtjeve temeljem zakon o slobodi informiranja (Freedom of Information Acts). Širom svijeta, međunarodno, institut Robert Koch, služba za javno zdravstvo u Engleskoj, u Italiji, CDC u Americi, institut Pasteur u Francuskoj, sveučilište u Melbourneu u Australiji, institut Doherty i tako dalje i tako dalje. Za sve vrste virusa, ospice, SARS-CoV-2, HIV. A izjava je uvijek: "Ne, ne provodimo kontrolne eksperimente, negativne kontrole sa zdravim materijalom." To se kategorički ne radi. [Kla.TV:] Ali ako su svjesni te razlike, koje je njihovo objašnjenje? Pa zašto to ne učine? Kažu li oni: “Da, to smo sredili 1940-ih, (to) nam više ne treba.”? [Marvin Haberland:] Dakle, odgovori su različiti. Ponekad se čuje odgovor da nema kapaciteta za izvođenje tih eksperimenata. Tako da se možete potpuno usredotočiti na pozitivne pokuse. Takav je, primjerice, bio odgovor iz Australije za SARS-CoV-2. U drugim slučajevima, kao sada sa slinavkom i šapom iz instituta-Friedrich-Loeffler, dobili smo odgovor da to nije potrebno jer su već korištene druge metode, druge neizravne metode da se dokaže da se u uzorku nalazi virus. A to su uobičajeni izgovori, samo ću reći, koje često čujete. Međutim, oni nisu znanstveno zadovoljavajući i također krše znanstvenu metodu, koja je obvezna za sve virologe i ustanove prema paragraf 1 njemačkog zakona o zaštiti od infekcija. U njemu stoji da svi moraju raditi u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama. A Njemačka istraživačka zaklada u Njemačkoj za sve znanstvenike definira koja su zapravo pravila znanstvenog rada. I vrlo jasno kaže da moramo provoditi negativne kontrole, odnosno, da moramo kontrolirati svoje metode, da moramo sve dokumentirati tako da to svi razumiju. A to se u virologiji jednostavno potpuno krši. Ali ako radite kontrole - to smo sami objavili, na primjer - objavili smo kontrolne pokuse u kojima tretirate materijal, zdravi materijal, s točno istim antibioticima koje koriste virolozi, s točno istim tehnikama izgladnjivanja koje koriste virolozi, tada se pojavljuju točno ovi učinci. I naravno, ovo je nekoliko puta objavljeno u prošlosti od strane samih virologa, ali kao što sam rekao, govorimo o razdoblju od 40-ih do 60-ih i 70-ih, ali od 80-ih i 90-ih to se jednostavno više ne radi. [Kla.TV:] Uvijek pričamo o virusima. Zašto postoje antibiotici u tim kulturama stanica? Što oni tamo rade? [Marvin Haberland:] Da, to je također vrlo, vrlo važno i dobro pitanje. Virolozi koriste antibiotike u tim eksperimentima sa staničnom kulturom u laboratoriju jer žele dezinficirati staničnu kulturu. Želite izbjeći da bakterije ili drugi mikroorganizmi utječu na pokus. Oni žele samo viruse, koji u biti nisu živi, ​​oni nisu živa bića, oni žele da samo ti virusi imaju svoje djelovanje. I žele zbrisati, iskorijeniti, sve druge mikroorganizme. Međutim, virolozi često zanemaruju činjenicu da su sami antibiotici veliki stres za tkivo, za ovu kulturu stanica. I primjena antibiotika, dva se obično koriste, penicilin, streptomicin u kombinaciji, koji jednostavno rezultiraju stresom stanične kulture i onda se javlja ovaj učinak, citopatski učinak, gdje se stanična kultura otapa i onda nam se to prodaje kao virusna slika. Postoje i izjave virologa u korespondenciji, uključujući i iz institucija kao što je institut-Friedrich-Loeffler, koje su prilično jasne: Ovo je dobro poznato. Virolozi znaju da su antibiotici problematični za tkivo i da mogu izazvati ovaj citopatski učinak. I zato ste znanstveno prisiljeni provesti kontrolu gdje zdravom uzorku dodate antibiotike, a ni to se nikada ne napravi. [Kla.TV:] To znači da se čak i uz suvremenije metode i bolje skenirajuće elektronske mikroskope isti učinci mogu vidjeti kod zdravih i bolesnih ljudi. [Marvin Haberland:] Da. [Kla.TV:] Zar nema razlike? [Marvin Haberland:] Nema razlike, ona se ne može razlikovati. Postoji još jedna točka koju Njemačko istraživačko društvo zahtijeva, a koja se nikada ne primjenjuje u virologiji i koja je zasljepljujuća. Zapravo bi bilo važno da virolozi u laboratoriju ne znaju koji je uzorak zaražen, a koji, na primjer, dolazi iz zdravog izvora, kako ne bi imali pristranost ili unaprijed stvoreno mišljenje. To se također ne radi niti u jednom trenutku u čitavom području virologije. To jest, zapravo imamo nekoliko kršenja znanstvene metode. Nedostatak kontrolnih eksperimenata, nedostatak cjelovite dokumentacije i nedostatak zasljepljivanja i sve se to neprestano ignorira – čak i od strane instituta Robert Koch. I kao što sam rekao, to nije samo kritika znanstvene metode, već znamo da kada radite ove kontrolne eksperimente, isti rezultat je nerazlučiv. Ovo je izravno pobijanje i dokaz nevaljanosti virologije – barem ovog učinka. Sada smo razgovarali o ovim slikama ovdje, o eksperimentima sa staničnom kulturom. Virolozi zatim poduzimaju drugi korak, naime takozvano sekvenciranje genoma, kao što su jedan ili dva gledatelja možda već čuli. Cilj je saznati genom ili genetsku informaciju virusa. Sve se to radi pomoću računalnog modela. Ovo je čista računalna simulacija pomoću softverskih programa. To nema nikakve veze sa stvarnim, stvarnim sekvenciranjem i ovdje se također ne rade nikakve kontrole. Također biste morali sekvencirati zdravu staničnu kulturu koja uzrokuje upravo ove učinke. I gle čuda, ako to učinite, naći ćete iste genome i iste viruse u zdravim kulturama stanica. To znači da mogu pronaći sve viruse iz kulture zdravih stanica koje sam otrovao antibioticima i koje sam iizračunati. Tamo mogu pronaći i HIV pomoću računalnog programa. Tamo mogu pronaći SARS-CoV-2 jednako lako, pronaći varijante SARS-CoV-2. I mogu sve ovo još više pojednostaviti podvrgavanjem ove stanične kulture određenim daljnjim koracima, kao što je PCR, gdje zatim umnožavam ovu staničnu kulturu, da tako kažem. To znači da gradivo jednostavno umnožavam. Tada računalni program dodatno olakšava pronalaženje i izračunavanje virusa, da tako kažem. I kritiziramo sve ovo jer vidimo da ako to razumno kontrolirate, kao što bi znanstveno trebalo biti, onda krivotvorimo i opovrgavamo izjave virologa. I – sve je to zvučalo prilično komplicirano, možda ćete morati poslušati jednom ili dvaput – ali sada dolazi ono najjednostavnije i najvažnije, što bi trebalo biti apsolutno logično za sve gledatelje. Bez obzira na ove slike koje nam se uvijek prikazuju, i na eksperimente sa staničnom kulturom i sekvenciranje genoma na računalu – potpuno neovisno o tome: Svi eksperimenti zaraze koji su ikada rađeni u povijesti, odnosno dovođenja zdravih i bolesnih ljudi, bez obzira jesu li životinje ili ljudi, su propali. Sve! To znači da kad god pokušam spojiti bolesne i zdrave ljude u eksperiment i dokazati zarazu, to nikad ne uspije! I ovo je još jednom izravno pobijanje virologije. [Kla.TV:] Da, možda posredno. Ali ne možete reći da ne postoje virusi koji uzrokuju bolesti kada vidite te infekcije. Mislim, vidite to u školski razred. Onda je jedno dijete bolesno, sljedeće je bolesno, učitelji su bolesni, pola razreda prazno. Upravo smo to opet imali. Kako bi se to onda trebalo dogoditi? Ako se može dokazati da nije riječ o nikakvim bakterijama, nego o ovim nespecifičnim simptomima s kojima se često susrećemo, ali se stalno ponavljaju. Ovo je tipična klinika koja se tada pojavljuje. Kako to objašnjavate? [Marvin Haberland:] Da, kada promatramo ove stvari, pojavljuju se znanstvene hipoteze. Na primjer, da su čestice ili virusi ti koji sada skaču. To je stvarno dobra hipoteza. Ali kada se testira, ne radi. Dakle, trebamo više ideja, više hipoteza. Naravno, puno smo razmišljali o ovome. Ako nisu virusi, što bi moglo biti? Ili klice? U vezi sa znanstvenim istraživanjima jasno dolazimo do točaka kao što su prehrana, utjecaji okoliša, toksini i izloženost vanjskim utjecajima. Naravno, izvori zračenja, psihološki uzroci, stres također su mogući. Sve su to uzroci koji se lako mogu eksperimentalno provjeriti, primjerice u bilo kojem pokusu. Mogu stvoriti simptome isključivo prehranom. Mogu izazvati tumore putem toksina. Mogu inducirati tumore pomoću eksperimenata zračenja. Pomoću ovih varijabli mogu uključiti i isključiti simptome pritiskom na gumb. To znači da mnoge simptome zapravo već prilično dobro znamo, kako ih možemo proizvesti u pokusima, što je, da tako kažem, uzročno-posljedično povezano s njima. Ne o svima, ali o mnogima od njih. Zato kažemo da ima više smisla nastaviti s istraživanjem ovog područja i tamo istraživati ​​otvorenog uma, nego se cijelo vrijeme fokusirati na ovu temu, koja je u potpunosti opovrgnuta od početka do kraja. To također blokira daljnje uvide, daljnja istraživanja, daljnja saznanja. To je također nešto što snažno kritiziramo, da ozbiljno ograničava horizont znanja na temu koja je opovrgnuta. [Kla.TV:] Razumijem li dobro? Za infekciju nisu odgovorni ni virusi ni bakterije? [Marvin Haberland:] Tako je. Znanstveno govoreći, ako izvodite ove eksperimente s virusima ili s nečim što tvrdi da sadrži viruse, ne možete dokazati da postoji infekcija. Ali ako to učinite s bakterijama koje zapravo možete vidjeti optički pod mikroskopom, koje zapravo postoje, čak i tamo, ako uzmemo te bakterije zasebno, ne možemo izazvati infekciju u kontroliranom eksperimentu. Primjer: Pogledajmo sada salmonelu ili druge bakterije za koje se kaže da su uzrok određenih simptoma. No, ovim ne mogu zaraziti niti zaraziti zdravo živo biće. Ovo ne ide. Tek kada je živo biće već bolesno ili ima simptome, uočavamo da se istovremeno lokalno razmnožavaju i bakterije, kao nuspojava, da tako kažem. Ali ovo je, na primjer, da se napravi analogija za gledatelja, kao s gorućom kućom. Kada gore kuće, obično ili gotovo uvijek primijetim da su na licu mjesta i vatrogasci. To znači da je korelacija, pratnja vrlo, vrlo visoka. Ali to nije dokaz da su vatrogasci uzrok požara. Pojavljuju se samo u isto vrijeme kad i požar. I zato morate biti vrlo, vrlo oprezni s mikroorganizmima, s bakterijama, i pažljivo gledati. Samo zato što se pojavljuju u isto vrijeme kada i simptomi ne znači da su oni uzrok. Jer, kao što sam upravo rekao, ako izvadim bakterije u izolaciji i dam ih zdravoj osobi koja nije bolesna, ništa se ne događa. I to je zapravo opovrgavanje da zapravo postoje infekcije ili zaraze preko mikroorganizama kao što su bakterije. Ali to također uključuje parazite i crve. Ni to tamo ne ide. Dakle, nikada ne možete zaraziti zdrave ljude na ovaj način. To ne ide. [Kla.TV:] Da, ali da se vratimo na ovu klasnu situaciju. Ne jedu sva djeca isto. Nemaju baš isti stil života. Kako je moguće da svi razviju iste simptome? [Marvin Haberland:] Dakle, ako kažemo da imamo slične simptome u razredu: Prvo, to ne pogađa uvijek svu djecu, već samo nekolicinu. I moramo tražiti zajedničke točke. Djeca su sva u jednoj sobi. Svi imaju iste nastavne jedinice. Svi su izloženi istim klimatskim uvjetima. Svi su u ovoj prostoriji izloženi istim uvjetima okoline. I to bi već moglo biti dovoljno varijabli ili argumenata koji bi se onda, naravno, morali ispitati u razumnom eksperimentu. To bi bio drugi korak. No hipoteza nam ne nedostaje. Točno. [Kla.TV:] Ali ako kažete da postojanje ovih patogenih virusa nije dokazano i da znanost u biti ne zna što radi niti što traži, koliko su preventivne mjere poput cijepljenja korisne? [Marvin Haberland:] Da, mogli bi biti korisni čak i bez otkrivanja virusa ako pokažu prednost u razumnom eksperimentu. Dakle, bez obzira na to postoje li virusi ili ne, cijepljenje bi i dalje moglo djelovati. Ali to nije slučaj ako sada provodimo eksperimente s cijepljenjem. Prvo, velika većina studija o cijepljenju ne slijedi znanstvena pravila. To znači da imamo najmanje dvije grupe. Jedna grupa prima cjepivo, druga odgovarajući placebo. I onda se ispituje čisto klinička slika. To je bio slučaj s Coronom, na primjer, s cjepivima protiv Corone. Vodilo se računa da postoji i placebo grupa. Ova grupa je zatim dobila kuhinjsku sol, koja sama po sebi ne bi bila odgovarajući placebo. Zato što bi se placebo u razumnoj negativnoj kontroli zapravo trebao razlikovati od aktivnog sastojka samo u jednoj varijabli, tako da možete pogledati samo tu varijablu. U ovom slučaju, to bi bila ova virusna komponenta. Fiziološka otopina razlikuje se od stvarnog cjepiva u stotinama varijabli. Ali to je druga tema. Što su radili u ovim studijama protiv Corone za cjepiva protiv Corone? Na primjer, BioNTech-Pfizer? Ljudi su tada jednostavno testirani PCR testom. Ali ako pročitate sitnim slovima studije, isti broj ljudi bio je bolestan u obje grupe. U tim studijama to se naziva "slučajevi sumnje na Covid-19". To znači da je otprilike isti broj ljudi bio i bolestan. U samoj pravoj klinici ne može se napraviti nikakva razlika. To znači da cijepljenje nije imalo nikakav klinički učinak. Razlikovao se samo PCR test. I ovdje također kritiziramo cjepiva. Za njih je navodno znanstveno dokazana učinkovitost protiv bolesti. I još jednom da dodam nešto: Ako pogledate ospice i hripavac ili druge bolesti koje su povezane s cijepljenjem, gdje konvencionalna medicina tvrdi da su cijepljenja iskorijenila bolesti, onda zapravo možete vidjeti da je mnogo prije nego što je bilo kakvo cijepljenje uvedeno u statistiku, učestalost bolesti već opadala, i to enormno. U nekim slučajevima, kao kod ospica, incidencija je bila smanjena do 95 posto u Njemačkoj prije uvođenja cijepljenja. To znači da je bolest zapravo već bila nestala kada je uvedeno cijepljenje. To znači da se iz ovih podataka ne može izvesti nikakav učinak. Zato kritiziramo cjepiva kao što kritiziramo virologiju. I usput, većina drugih lijekova također se smatra neučinkovitim i nepotrebnim. [Kla.TV:] Ali to jako zvuči poput prijevare. Jesu li po vašem mišljenju svi virolozi i medicinski istraživači prevaranti i zli ljudi? [Marvin Haberland:] Ne, uopće ne. Uvijek moramo uključiti ljudsku komponentu. Zato što su ti ljudi cijeli svoj život posvetili ovoj temi, ovom istraživanju. Sukladno tome, pristrani su, što bi se na engleskom reklo, ili predrasude, imaju iskrivljen pogled, ne mogu otvoreno razmišljati i često im o tome ovisi cijela egzistencija. To znači da imaju obitelji, imaju djecu i tako dalje, au nekim slučajevima ne mogu si dopustiti da budu kritični. To uvijek morate uzeti u obzir; to te ljude ne čini automatski negativcima. Može se optužiti mnoge virologe za ignoriranje teme. Jer dosljedno odbijaju naše ponude za razgovor. Na pismene upite ponekad dobijemo odgovore, ali ne uvijek i tu je jako, jako teško ulaziti u činjeničnu, znanstvenu raspravu. Tako da ih svakako možete kriviti za to, ali u principu ne bih uvijek rekao da svi liječnici ili virolozi i tako dalje to rade namjerno. Jednostavno postoji određena samozaštita, a također i tendencija ignoriranja problema. [Kla.TV:] Sada, međutim, zagovornici teorije o virusima kažu da su zarazne bolesti počele opadati tek s uvođenjem higijene, primjerice Ignaza Semmelweisa u ginekologiju i Roberta Kocha kroz teoriju o klicama. Ne riskirate li da se ta postignuća opet zatrju vašim izjavama? [Marvin Haberland:] Uvijek morate razlikovati. Mjere kao što je poboljšana higijena svakako mogu imati utjecaja, na primjer jednostavno zato što dopuštam manje stranog materijala u svoju ranu ili svoje tijelo. Naravno, tijelo na strane nečistoće reagira, samo da kažem, upalom. To je sasvim jasno i to je također prava stvar. Ali to ne mora nužno imati nikakve veze s virusima. U virologiji je sasvim jasna tvrdnja da postoje male čestice koje pokreću bolesti i uzrokuju ih. I to moram znanstveno dokazati. Ne mogu to samo tako ostaviti. Sigurno postoje poboljšani uvjeti kroz higijenu. Ali ovo također ima ozbiljna ograničenja. Na primjer, mnoga su istraživanja provedena tijekom razdoblja Corone ili tijekom razdoblja gripe, gdje su ispitivane dvije skupine. Jedna grupa je poštovala higijenske uvjete, druga nije. Jedna grupa je koristila maske, a druga nije. I u svim tim takozvanim zlatnim standardnim RCT studijama, gdje imate te dvije skupine i samo se jedna varijabla razlikuje, nalazite da ni higijenske mjere ni maske nisu imale učinka. Obje skupine uvijek su imale isti broj bolesnih, simptomatskih ljudi. Dakle, nije bilo statistički značajne razlike. I to također pobija ovu hipotezu. Međutim, kao što sam rekao, higijena ima smisla za otvorene rane. Jer tijelo je jednostavno najzdravije kada u tkivu nema stranih tvari. To je sasvim jasno. [Kla.TV:] A onda povijesno postoje i ti veliki pokušaji infekcije. Dakle između svjetskih ratova, za vrijeme svjetskih ratova. Nije li iz ovoga proizašlo nešto što je dovelo do zaključka da postoje i drugi patogeni mehanizmi osim bakterija koji se mogu pratiti do ovih čestica? [Marvin Haberland:] Pa, zapravo postoji dosta pokušaja zaraze koji su napravljeni u povijesti. Za vrijeme španjolske gripe da, ali i kasnije s ospicama i mnogim drugim gripama i drugim bolestima. I već sam na početku spomenuo da uvijek zakažu. Dakle, nikada ne možete pokazati da možete zaraziti ljude na kontrolirani način. Ovo nikad ne uspije. I najkasnije u tom trenutku trebali biste početi razmišljati i razmišljati da nešto nije u redu. Naravno, liječnici ili studijsko osoblje u tim studijama uvijek su razmišljali o tome: Hej, kako je to moguće? Ovdje imamo, pokušavamo eksperimentalno koristiti najzaraznije bolesti, ali to nikad ne uspijeva. Kako to može biti? Zatim, naravno, postoje argumenti poput: "Da, možda virusi nisu bili dovoljno koncentrirani ili su možda ti sudionici testa bili imuni." Sve su to dobre hipoteze, nema sumnje. Ali činjenica je da nikada nismo uspjeli dokazati infekciju u eksperimentu. I to moraš za sada pustiti da stoji, prvo to moraš probaviti i prvo moraš toga postati svjestan. I to pobija tvrdnju da mi ovdje uopće imamo zarazu i da ona djeluje preko ovih čestica. To također možete vidjeti u ovim studijama maski. Da se stvarno nose FFP2 maske, ili da ima virusa, onda mora biti učinka. Higijenske maske trebale bi biti učinkovite, ali nisu. To znači da uvijek imamo opovrgavanja virologije u više dimenzija, u različitim eksperimentima. Naravno, sada možete pokušati svim svojim snagama i resursima održati ga na životu, što se i radi jer o tome puno ovisi: puno industrije, puno gospodarskog prometa, puno novca i tako dalje i tako dalje. Možete zamisliti da će doći do velikog potresa kada se počne raspadati, a to naravno želite izbjeći. I jednostavno želimo znanstveno i objektivno pokazati da postoje ogromni problemi, ogromne kontradikcije, kada pogledate tamošnju znanost, a to kao znanstvenik ne možete prihvatiti. Kao kritički znanstvenik ne možete ovo prihvatiti. [Kla.TV:] To znači da je izvorna situacija takva da ova teorija nije baš održiva. Jeste li sami čitali ove izvore? [Marvin Haberland:] Točno, na Next Level, kao što sam upravo rekao, imali smo korespondenciju s desecima institucija, preko 200 njih, s virolozima. Obavljali smo razgovore, postavljali smo upite institutu Robert Koch i svim drugim institucijama u svijetu koje imaju što izvijestiti na ovom području. I svi nam potvrđuju da nema negativnih kontrola sa zdravim uzorcima, da uopće nema negativnih kontrola u sekvenciranju genoma. Dakle, oni tamo potpuno nedostaju. Činjenica da se eksperimenti zaraze ne provode iz etičkih razloga, na primjer, tako su lažni argumenti za obranu. To možete učiniti i sa životinjama, kao što stalno radite s cjepivima i drugim lijekovima, ali začudo, argument se ovdje temelji na etici. Dakle, ljudi se jednostavno pokušavaju zaštititi od tih proturječja, a pažljivi promatrač ili čak znanstveno orijentirana osoba brzo će primijetiti da postoje ogromni problemi u znanstvenim dokazima, kao iu ovom uzročno-posljedičnom odnosu. I da se vratim na ove slike ovdje, na ove strukture. Postoji opsežan rad Karlheinza Lüdtkea instituta Max Planck za povijest znanosti. Proučavao je ranu povijest virologije i došao do zaključka da te slike predstavljaju goleme probleme, jer nisu optičke slike iz mikroskopa kakve poznajemo, nego zapravo uopće nisu slike. Ovdje se koristi elektronski mikroskop. Uzorci koji se stavljaju u ovaj elektronski mikroskop, u vakuumsku komoru, moraju se intenzivno tretirati. Primjerice, moraju se napariti metalom kako bi se struja uopće mogla provoditi, a potom se moraju zamrznuti ili epoksidnom smolom pričvrstiti između dvije staklene ploče. Već postoji ogroman broj utjecaja na ovo tkivo, što opterećuje tkivo i može dovesti do promjena. A Karlheinz Lüdtke s instituta Max Planck također je otkrio da postoje ogromni problemi, da se javljaju artefakti – tako se to zove u znanosti. Artefakti su rezultati ili strukture koje nastaju samo zbog eksperimentalnih okolnosti. I to nisu slike, to su električne struje pretvorene u računalu, koje se zatim matematički pretvaraju u sliku, da tako kažem. I to je drugi problem. To jest, u najboljem slučaju imamo posla s neizravnim dokazima, ali nikad s izravnim dokazima. Izravan dokaz bi bio: Imam bolesnu osobu, imam zdravu osobu, spojim ih zajedno, on zarazi drugoga, on se razboli. Uzmem slinu ili sluz od bolesne osobe, dam tu sluz zdravoj osobi i on se razboli. To bi bio izravan dokaz. To se u virologiji nikad ne događa. Ako to učinite, neće uspjeti. I to je glavni argument u kritikama na cijelu temu. [Kla.TV:] Dakle, rezimirajmo rezultat. Za znanost i istraživanje dobro bi bilo da diskurs ostane otvoren. Jer moguće je da postajemo žrtve fundamentalnih pogrešaka, možda ne samo u virologiji, već iu drugim disciplinama. A to bi, kao što ističete, prekršilo temelje znanosti. Da, u konačnici to dovodeći do apsurda. I to bi naravno bila situacija u koju ne želimo upasti, gdje se vraćamo u mračna vremena, gdje se stvari ne mogu uvjerljivo dokazati. Gospodine Haberland, hvala vam na ovom intervjuu. Zanima me što publika ima za reći o ovome. Kla.TV donosi necenzurirane suprotstavljene glasove kako bismo mogli sagledati što je stvarnost. Hvala. [Marvin Haberland:] Da, hvala vam na ovoj prilici. Mislim da je to nevjerojatno važno. Mnogi gledatelji sigurno su čuli za tu temu, ali većina vjerojatno nije. I kao što sam već rekao, nevjerojatno je teško o ovoj temi javno govoriti. Svugdje dobivate odbijenice ako želite razgovarati o ovoj temi. Dakle, moglo bi se reći da se pokušava sakriti ova informacija. I pozivam gledatelje da provjere sve moje izjave na našoj web stranici wissen-neu-gedacht.de. Objavili smo mnogo publikacija sa svom korespondencijom, svim izvorima, a također i mnoge sudske postupke iz ove oblasti. I da, također imamo aplikaciju, Nexiqa, [https://nexiqa.com/] gdje možete istražiti sve ove teme koristeći ChatGPT metodu “pitanje-odgovor” i pročitati sve ove virološke publikacije uz, da tako kažem, pomoć. Kako mogu iz objave zaključiti da je znanost zanemarena i oštećena? Isto vrijedi i za dopisivanje s virolozima itd. Tako da tamo dobivate mnogo informacija. [Kla.TV:] Vrlo dobro, onda je na gledatelju da sam provjeri činjenice i postavi vam pitanja. Hvala puno.

from hm./sl.

Sources/Links: Web stranica od Next Level www.wissen-neu-gedacht.de
Virološka izjava od Next Level (Izvori, relevantne studije i Dopisivanje na temu otkrivanja virusa) www.wissen-neu-gedacht.de/stellungnahme-virologie
Telegram-kanal od Next-Level https://t.me/NextLevelOriginal
Aplikacija spomenuta u intervjuu “NEXIQA” www.nexiqa.com