21. AZK - Dr. Beate Sibylle Pfeil: SZO, Pandemijski ugovor i IGV: Prijeti li nam totalitarni zdravstveni režim?

30.08.2025 | www.kla.tv/38713

[Ivo Sasek:] U sljedećoj prezentaciji, iskusna žena, pravnica, dublje će istražiti i potkrijepiti šokantnu temu dr. Michaela Brunnera na još praktičniji način. Prvenstveno se usredotočuje na opasnosti koje nam prijete zbog pravnih makinacija SZO i njegovih ugovora o pandemiji te IGV, Međunarodnih zdravstvenih propisa. Ostaje pitanje: Prijeti li nam totalitarni zdravstveni režim zapravo? Prije nego što ovu dodatnu stručnjakinju pozovemo na 21. AZK sa svojim stručnim pogledima kojima će nas obogatiti, zavirimo u njen životopis. [Biografija:] Dr. Beate Sibylle Pfeil, rođena 1967., njemačka je odvjetnica i neovisna znanstvenica specijalizirana za pitanja nacionalnih manjina u Europi. To se posebno odnosi na kontekst ustavnog, međunarodnog i europskog prava. U svom području stekla je ime brojnim predavanjima i temeljnim publikacijama, uključujući i kao koautorica višetomnog priručnika o etničkim skupinama. Od 2008. do 2016. bila je urednička direktorica. Od 2019. godine suurednica je Europskog časopisa za manjinska pitanja (EJM). Studirala je pravo na Sveučilištu u Heidelbergu i položila drugi državni ispit u Freiburgu. 2002. godine doktorirala je sa summa cum laude u Juri na Sveučilištu u Innsbrucku. Dvadeset godina radila je i istraživala u Institutu za etničke skupine Južnog Tirola. 17 godina od toga kao zamjenik znanstvenog direktora. Od 2017. do 2023. bila je njemačka članica odbora stručnjaka za Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima, međunarodni ugovor Vijeća Europe. Od 2017. do 2022. bila je zamjenica predsjedatelja Europskog centra za manjinska pitanja u Flensburgu. Njezin trenutni rad usmjeren je na mjere protiv koronavirusa, uključujući planove SZO-a iz pravne perspektive. Članica je Mreže kritičkih sudaca i javnih tužitelja, Liječnika i znanstvenika za zdravlje, slobodu i demokraciju, Slobodnih odvjetnika, Odvjetnika za prosvjetiteljstvo, Svjetskog zdravstvenog saveza i Hipokratove zakletve, udruženja medicinskih stručnjaka. Dr. Beate Pfeil danas govori o SZO-u, Ugovoru o pandemiji i Međunarodnom zdravstvenom pravilniku. Prijeti li nam totalitarni zdravstveni režim? [Ivo Sasek:] Dobrodošli, dr. Beate Pfeil. Hvala vam što ste s nama podijelili svoje stručno znanje. Hvala vam puno. Budite naoštrena strijela. Hvala vam. [Dr. Beate Sybille Pfeil:] Danas ću biti vrlo opasan, ali ne toliko opasan kao SZO. A sada, prije svega, želio bih od srca zahvaliti kolegi Brunneru na njegovoj divnoj temi, tim više što me upravo to nepovredivo ljudsko dostojanstvo potaknulo da započnem studij prava. Ova prva rečenica njemačkog temeljnog zakona više puta me inspirirala tijekom studija prava. A kada danas govorim o SZO-u, mislim da nitko od nas ne mora biti pravnik. Ako stavimo naočale ljudskog dostojanstva i prosuđujemo SZO iz ove perspektive, neki odgovori bi se mogli pojaviti automatski. U nastavku bih se želio prvenstveno usredotočiti na dva važna ugovora SZO-a: Međunarodni zdravstveni pravilnik i Ugovor o pandemiji. Ali prvo mi dopustite da objasnim što je već na snazi u SZO-u. Jer ono što smo doživjeli u takozvanim koronskim godinama od 2020. pa nadalje, a to se ne može dovoljno naglasiti, ima veze s režimom SZO-a koji je već bio na snazi, rekao bih sada. Stoga prva točka, SZO struja. Zatim se postavlja pitanje što bi se moglo dogoditi s nama ako promjene Međunarodnog zdravstvenog pravilnika, koje su donesene pod upitnim okolnostima 1. lipnja 2024., zapravo stupe na snagu, kako prema međunarodnom pravu, tako i moguće na nacionalnoj razini. Zatim, kao treća točka, želio bih se osvrnuti na sporazum o pandemiji, koji ove godine nije u potpunosti usvojen. Želio bih to ukratko ponovo objasniti kasnije. A onda ću u točki 4 izvući svoj zaključak. Točka 5 odnosi se na istraživanje perspektiva: Što bi se sljedeće moglo dogoditi sa SZO-om i njegovim planovima? I prije svega, pitanje koje mislim da se tiče svih nas: Što možemo učiniti? Mi, građani pojedinačno. Da, točka 1. Želio bih nešto reći o SZO-a i njegovim postojećim sistemskim nedostacima. Ovo je apsolutna sistemska greška. SZO je osnovana 1948. godine kao udruženje država. I polako ali sigurno, od sredine 1980-ih nadalje, ovdje se pojavio problem, koji je dijelom bio posljedica činjenice da su SAD sredinom 1980-ih zamrznule članarine. Normalno je da se takve organizacije financiraju redovitim, nenamjenskim doprinosima svojih država članica. Sredinom 1980-ih, države su također zamrznule članarine, potaknute SAD-om. A onda je, tajno i tiho, katastrofa krenula svojim tokom. Danas oko 85 posto proračuna SZO-a ovisi o dobrovoljnim donacijama, od kojih je većina namjenska. Ovi donatori, koji su sada donacije SZO-u, također uključuju zemlje koje ne samo da plaćaju svoje članarine, već i... odvojeno doniraju SZO-u. Njemačka je, kažem, nažalost vrlo uzorna u tom pogledu. Dakle, naš novac od poreza ide SZO-u. A sad kad je SAD ispao, Njemačka je vjerojatno donator broj jedan. Potom među donatore spadaju i međunarodne vladine organizacije, a zatim dolazi ključna točka osjetljivosti, uključujući mnoge privatne osobe. Sada postoji, kao što sam opisao pod trećom strelicom, fantastična nova studija iz Italije, ne, iz Australije, ne Italije. Istraživali su namjenske donacije SZO-u – iako je među njima samo osam farmaceutskih tvrtki – ali sve druge institucije i organizacije koje nisu države i koje namjenski doniraju SZO-u imaju, a ova studija to na genijalan način otkriva, gotovo 100 posto farmaceutske interese. To oni nazivaju kompatibilnošću s farmaceutskom industrijom. A prva dva su Zaklada Gates i savez za cjepiva Gavi. Još jednu stvar koju treba istaknuti unaprijed: Osnivači SZO-a imali su nešto na umu kada su u članku 37. Ustava SZO-a napisali da u izvršavanju svojih dužnosti, glavni direktor i osoblje neće tražiti upute od bilo koje vlade ili službenog tijela. A ono što se odnosi na vlade ili vladine agencije još se više odnosi na propise koje donosi farmaceutska industrija ili organizacije povezane s farmaceutskom industrijom. To znači da SZO ovim namjenskim donacijama krši vlastiti ustav, a postoje i dodatne smjernice. Zatim imamo još jedan problem koji stoji iza ovih donacija SZO-a, koji se ne može dovoljno naglasiti: Kad bi, na primjer, njemački Bundestag rekao da, jednostavno moramo ponovno povećati članarine država članica, onda bismo lako riješili problem ovisnosti o farmaceutskoj industriji. Ne, mi već odavno tajno, tiho i u pozadini imamo konsolidaciju i institucionalizaciju odnosa između država i privatnih pojedinaca kroz ovu perfidnu, recimo tako, konstrukciju javno-privatnih partnerstava, koja se više ne dovodi u pitanje, gdje se, naravno, na primjer, u GAVI-ju ili CEPI-ju, SZO povezuje s vladama, s poznatom Gatesovom zakladom i, imajte na umu, s proizvođačima cjepiva. UNICEF, Svjetska banka i druge nevladine organizacije također sudjeluju u GAVI-ju. Europska komisija i druge istraživačke institucije podržavaju CEPI, koji ima program za razvoj cjepiva protivno svim pravilima u 100 dana. S pravnog gledišta, to je apsolutno neprihvatljivo jer države – vratimo se sada na ovu osnovnu ideju: Države moraju služiti ljudima – i privatnim osobama, uključujući ljudsko dostojanstvo i ljudsku slobodu, a privatne tvrtke mogu čak i legitimno biti profitno orijentirane. Ali kada se to dvoje poveže i državne institucije postanu ovisne o privatnim donacijama vođenim profitom, onda smo već usred katastrofe. A cijeli ovaj problem, koji se već veže uz SZO i o kojemu do sada nije razmišljao, na primjer, niti jedan član njemačkog Bundestaga – na to im moramo upozoriti – je eklatantan nedostatak transparentnosti u SZO. Ne samo da imamo ova javno-privatna partnerstva, gdje su privatno i javno povezano, već imamo i, kao što su sjajne kolege pokazale, stalni vrtuljak ljudi između GAVI-ja, Zaklade Gates i SZO. Usput, Zaklada Gates izravno i neizravno, putem drugih organizacija koje sponzorira, doprinosi s oko 20 posto proračuna WHO-a. A gospodin Gates, koji s jedne strane djeluje kao filantrop, s druge strane ima koristi od sve dobiti koja proizlazi iz tih navodnih donacija. Dakle, sada imamo masovne sukobe interesa. Ako je takozvani stručnjak SZO-a radio u farmaceutskoj industriji, a zatim se iznenada vrati u SZO ili ponovno nešto radi u GAVI-ju, onda imamo ekstremne sukobe interesa. I evo u čemu je stvar: Oni se ne otkrivaju – i tu odjednom dolazi do izražaja zaštita podataka. Zatim sljedeća točka: Ugovori s donatorima SZO-a, iz kojih bi se moglo utvrditi svrhe koje donatori povezuju sa svojim donacijama. Mogli bi reći: Jo, koristi naše ModRNA cjepivo, odlično je, barem što se tiče profita, inače ti nećemo ništa donirati, pa ga, molim te, preporuči. I kakva slučajnost, ovi ugovori također nisu objavljeni, nisu dostupni široj javnosti. A kruna je postupak pod nazivom Emergency Use Listing Procedure iz 2022. u SZO-u. Farmaceutske tvrtke već tamo mogu podnijeti zahtjeve za lijekove i cjepiva, koje će zatim proizvesti, jednom kao probni rad, da tako kažem, prije nego što se točno zna koji je navodno opasni pandemijski virus sada ponovno u pokretu, tj. jednom apstraktno s rezerviranim mjestima, a zatim u drugom koraku, kada tada nastupi takozvana pandemija, s odgovarajućim konkretnim patogenima, te će lijekove i cjepiva pregledati, jednom preliminarni odbor, a zatim kasniji (odbor). Ali sada dolazi do skandala: SZO zadržava pravo da sam odluči što će ili ne učiniti s rezultatima tih stručnih izvješća, a opet zadržava pravo odlučiti hoće li ih objaviti ili ne. SZO zadržava punu kontrolu nad rezultatima stručnog mišljenja. I ovo je neviđeni skandal, i danas se pitamo zašto toliko ljudi sada pati od oštećenja cjepivom, od cijepljenja protiv korone, takozvanog cijepljenja protiv korone, a neki od njih još uvijek ne znaju da je to mogući uzrok. Dakle, sada imamo SZO koja, u ovoj pozadini, već pati od masivnih sistemskih kvarova. A sada dolazi do velikog problema povezanog s činjenicom da jedna osoba u SZO-u ima pretjeranu moć. A to je, kako znamo, glavni ravnatelj Gospodin Tedros je u središtu pozornosti organizacija za ljudska prava, posebno zbog ratnih zločina i sličnih kaznenih djela. Ovaj Tedros, koji nema nikakav demokratski legitimitet, već može proglasiti takozvane zdravstvene izvanredne situacije od međunarodnog značaja. I na temelju toga može davati takozvane preporuke, a rezultat ovog proizvoljnog djelovanja gospodina Tedrosa vidjeli smo 2020. godine. Kao što svi znamo, to je uključivalo zahtjeve za cijepljenje i testiranje, liječničke preglede, liječenje, praćenje kontakata, izolaciju, karantenu, ograničenja putovanja i trgovine i tako dalje. Sada provjeravač činjenica može reći da, ali Tedros mora uzeti u obzir određene činjenične kriterije, kako je navedeno u međunarodnim zdravstvenim propisima. Da, a pravni stručnjak se tada raduje i kaže, da, imamo ogroman popis bolesti. Ako postoje i brzo se šire svijetom, onda može proglasiti izvanredno stanje. Na engleskom je to prikladno skraćeno u PHEIC, javnozdravstvena hitna međunarodna briga, kakva ironija. A kada onda daje preporuke, na primjer, za opće ili posebne zahtjeve cijepljenja za pojedine ustanove, mora provjeriti proporcionalnost, mora provjeriti pomaže li to doista u suzbijanju zaraznih bolesti diljem svijeta, što je s mogućim nuspojavama i tako dalje. On sve to mora učiniti. Da, tako piše na papiru, ali, a to je također slabo poznato, još uvijek slabo poznato, znanstveni dokazi i proporcionalnost su ovdje toliko važni i ne vrijede papira na kojem su napisani, jer ovaj Tedros ima odbor za hitne slučajeve koji ga savjetuje, ali samo savjetuje; ni na koji način nije neovisan; njegove članove imenuje sam Tedros i, ako je potrebno, ponovno ih smjenjuje. Za razliku od takozvane ustavne države, kojoj trenutno težimo, ne postoji neovisno nadzorno tijelo. Što slijedi iz svega ovoga? Sukoba interesa imamo u izobilju. Suočeni smo s enormnim rizikom samovolje i zlouporabe ovlasti od strane stanovitog gospodina Tedrosa, a moguće je da mu u pozadini šapću različite osobe, sasvim druge stvari koje nadilaze dokaze i proporcionalnost. Zato je riječ na samom dnu opasnost od vanjske kontrole, bilo od koga. A na kraju tog lanca nalazi se ono najgore: Opasnost, koja je odavno postala stvarnost, masovnog kršenja temeljnih prava, uključujući pravo na život, tjelesni integritet i, naravno, narušavanje ljudskog zdravlja. Ovo je, i to se ne može dovoljno često ponoviti, trenutna SZO. Što nas čeka u budućnosti, kada se ovi međunarodni zdravstveni propisi, koji su nam sada relativno blizu, usvoje – kao što sam rekao, prošle godine, a sada je rok za prigovore prošao za gotovo sve države; to je bio 19. srpnja. Države bi imale priliku prigovoriti na stupanje na snagu ovih međunarodnih zdravstvenih propisa od 2024. godine podnošenjem prigovora SZO. Tada bi se primijenila stara verzija SZO-a. Nažalost, vrlo malo država iskoristilo je ovaj rok od 19. srpnja; više o tome kasnije. Kao rezultat ovog neprigovora, ostali su sada obvezni prema međunarodnom pravu provoditi ovaj IGV ako to već nisu učinili, a on će tada stupiti na snagu prema međunarodnom pravu 19. rujna. Što piše? U trenutnom IGV-u već smo formulirali PHEIC – sada se dodaje pandemijska izvanredna situacija – kao intenzivirajući oblik i smatramo – kao pravnici, odmah to vidimo, postoje daljnji dodatni intenzivirajući elementi u tome – da ovo mora biti još opasnije, virus se mora širiti još brže u mnogim državama. Riječ je o prekoračenju kapaciteta zdravstvenog sustava. Poanta je u tome da ovaj virus, kako se užasno prikazuje, može uzrokovati društvene i ekonomske poremećaje, a onda se kaže da je visoki rizik dovoljan. Dakle, i ovo je skandal bez presedana; Njemački savezni ustavni sud koji još uvijek funkcionira trebao je zapravo razdvojiti takvu situaciju na komade od samog početka. Zatim točka 2: Što novi IGV (međunarodni zdravstveni propisi) zapravo eksplicitno kaže? Ono što farmaceutski lobi vjerojatno dugo želi i čemu se nada jest novi fokus, finim novogovornim jezikom, na relevantne zdravstvene proizvode, uključujući, naravno, lijekove, takozvana cjepiva, a također, smatram vrlo zabrinjavajućim, terapije temeljene na stanicama i genima. Na temelju onoga što smo sada čuli od g. Brodyja. I svi ovi lijekovi sada mogu biti predmet preporuka za hitne slučajeve. Ali čak i izvan hitnih slučajeva, TETROS, glavni direktor, može izdavati preporuke. To su takozvane stalne preporuke. Sada se istraživanje i razvoj takvih proizvoda treba intenzivirati, a izjave SZO-a to jasno pokazuju: Sada bi svi to trebali biti proizvodi koji se temelje na Mod-RNA, posebno kada su u pitanju cijepljenja. Istraživanje i razvoj treba masovno promovirati, a diljem svijeta treba graditi nove dodatne proizvodne pogone jer, kao što smo čuli i u Ženevi, problem s koronom bio je taj što zemlje u razvoju očito nisu imale dovoljan pristup svim tim blagodatima. Zato sada imamo načelo jednakosti, jednake raspodjele. Solidarnost, i pod ključnom riječi solidarnost, bogatije zemlje trebaju posegnuti u svoje džepove kako bi siromašnije mogle proizvoditi još više. I ranije sam spomenuo da već postoji ovaj popis odobrenja za hitne slučajeve, što znači da SZO već pokušava izvršiti ogroman utjecaj na tijela za odobravanje diljem svijeta. I natjerao sam stručnjake da mi objasne da proizvodnja ovog takozvanog ModRNA cjepiva neizbježno uključuje oblik istraživanja povećanja funkcije. To znači da se pandemijski patogeni, koji se sada intenzivno traže diljem svijeta jer su i vrlo profitabilni, umjetno modificiraju u laboratoriju, tj. mutacija se umjetno stvara kako bi se moglo razviti cjepivo upravo protiv te mutacije. Stručnjaci se ne slažu oko toga koliko je ovo opasno. Zatim čujem dr. Wodarga, zatim čujem profesora Wiesendangera. Nisam stručnjak u ovom području, tako da ne mogu suditi. Sve što vidim jest da je pritisak koji se ovdje vrši sasvim jasan; ovdje postoje jasni interesi. Postoje krugovi koji priželjkuju novu pandemiju. To je sve što mogu zaključiti iz svega ovoga. To znači da imamo daljnje pojačanje ove jednostrane, farmaceutski orijentirane slike medicine. Vidimo povećanje sigurnosnih rizika. Prof. Kemmerer s pravom kaže da će s ovom Mod-RNA injekcijom pandemije zapravo pronaći mnogo bolju osnovu u ljudskom tijelu. Smanjenjem imunološkog sustava, ove injekcije dodatno ubrzavaju pandemije. Toliko se može sa sigurnošću reći na temelju sadašnjeg stanja znanja. Život i zdravlje su u još većoj opasnosti. Sada dolazi treća, vrlo opasna točka. Ovaj IGV sada sadrži ono što već dugo slušamo u EU, a i ono što čujemo u našim zemljama. Ovdje smo na anticenzurskoj konferenciji. A jedno od najopasnijih ideoloških oruđa je ta perfidna ideja da negdje postoji autoritet koji tvrdi da ima pravo boriti se protiv dezinformacija i lažnih informacija. I taj monopol na istinu – i uvijek me iznenadi što nijedan ustavni sudac, gotovo nijedan državni pravni zastupnik, na to ne ukazuje – u svojoj je biti apsolutno suprotan temeljnim pravima. Temeljno pravo na slobodu izražavanja i akademsku slobodu temelje se na ideji slobodne razmjene mišljenja i slobodnog diskursa. A ako se to ograniči, onda su te slobode u biti ugušene. Sada je to zapisano, bez ikakvog negodovanja iz službenih izvora. Borba protiv dezinformacija i dezinformacija uključena je u ovaj novi IGV. Tome se dodaje i komunikacija rizika. Dakle, tamo sjedi netko tko zna kako to funkcionira i kako taj rizik izgleda. I ta osoba sada određuje što javnosti treba reći o tome kakav bi rizik trebao biti. I sve ostalo je potisnuto. Iza ovoga stoji vrlo perfidan koncept. Zove se borba protiv infodemije. Evo opet, propagandni jezik: Infodemija, gotovo jednako opasna kao i pandemija. A u teoriji je već moguće da se čak i previše informacija može poništiti. Tko odlučuje što je previše? I mi ljudi više nismo u stanju razlikovati koje informacije konzumiramo, a koje ne. Onda se nešto već dugo događa s kontrolom ponašanja u SZO-u, ali ne samo tamo. Ljude se više ne uvjerava da se pridržavaju određenih smjernica putem uvjeravanja i dobrog rada državnih vlasti – to bi bilo divno – već se zapravo radi o usmjeravanju ponašanja ljudi na psihološkoj razini. Tada nam više neće biti potrebni znanstveni dokazi, što je pogodno za one koji žele vršiti moć ili ostvarivati profit. Cijela stvar je pogoršana činjenicom da je SZO potpisao ugovore s cijelom digitalnom Big Tech industrijom. A u slučaju sumnje, može im reći i što treba smatrati istinitim, a što lažnim. I tamo, kakvo iznenađenje, ništa se otvoreno ne pokazuje. Dakle, ovdje u biti imamo borbu protiv slobode, mišljenja, informacija, a također i protiv onih tiskovnih tijela, slobodnog tiska, slobodnih medija, koji predstavljaju drugačija mišljenja. I naravno, a to je prilično kobno, sloboda znanosti. Zatim posljednja ključna točka: Što je još uključeno u IGV? Sada pozivaju zemlje da uspostave nacionalno tijelo za IGV koje će biti isključivo odgovorno za provedbu obveza prema IGV-u. Na administrativnoj razini između, na primjer u Njemačkoj, na saveznoj ili lokalnoj razini, zdravstvene vlasti svugdje bi se trebale usredotočiti na ovo i zainteresirati se za to ili – dopustite da to kažem ovako – uskladiti se s obvezama SZO-a. U slučaju sumnje više se ne ispituje ima li to smisla i, prije svega, jesu li spojivi s Temeljnim zakonom i ljudskim pravima. To će znatno povećati pritisak na države ugovornice da provedu sporazum. To bi bio IGV 2024, što nas čeka. Sporazum o pandemiji još je daleko i, uz puno sreće, možda se neće ni provesti. To se također povezuje s ovim pandemijskim izvanrednim situacijama. Međutim, sam sporazum o pandemiji ne sadrži nikakvo ovlaštenje za proglašenje izvanrednog stanja. Nažalost, već imamo IGV za to. Ali navodi, na primjer, da se ugovor primjenjuje tijekom i između pandemija. Dakle, ovdje se promovira narativ o pandemiji. Živimo u dobu pandemija. Jedino objašnjenje je zoonoza, koja u konačnici uključuje ljudsku aktivnost u pozadini. Ključna riječ je istraživanje dobitka funkcije. Ovo će se brzo sakriti. Zatim ovdje imamo daljnju konkretizaciju i jačanje promocije ovih relevantnih zdravstvenih proizvoda. Sve što sam ovdje već spomenula vezano uz IGV. Osim toga, transfer tehnologije trebao bi se odvijati između bogatih i siromašnih. Zatim tu je i poznati sustav pristupa patogenima i dijeljenja koristi. Ovdje se radi o tome da se zemlje svijeta, naravno, svađaju oko pristupa genetskom materijalu. Ali na toj osnovi mogu se razviti lijekovi i cjepiva, što je model velike zarade. A siromašni posebno prirodno žele sudjelovati u profitu bogatih. To je možda naša sreća, jer postoji unutarnji spor oko financija. I to je ujedno i razlog zašto ovaj sporazum o pandemiji još nije zaključen. I to je razlog zašto je i ove godine tijekom njegovog usvajanja gotovo previđeno da članak 12., stavak 2. navodi da se ugovor može otvoriti za potpis tek nakon što se sudionici dogovore o aneksu ovog takozvanog "papinskog sustava". To znači da imamo tračak nade da unutarnji spor – kada se dvoje ljudi svađa, treća strana je sretna – možda spor oko novca, igra vrlo važnu ulogu ovdje i spašava nas od ovog pandemijskog ugovora. I to bi bilo sjajno. Naravno, još uvijek se radi o jačanju sustava za hitne autorizacije. Ono što se prije nalazilo u ovom zasebnom listu – nazovimo ga Popisom upotrebe u hitnim slučajevima – sada je tamo navedeno. Dakle, na kraju se radi o uspostavljanju globalnog medicinsko-industrijskog kompleksa, ničemu drugom. Ne radi se o zdravlju. To je otprilike suprotno od zdravlja. Ljudsko zdravlje i fizički integritet dovedeni su u opasnost u interesu profita i moći. A onda imamo treću točku: Koncept infodemije u Ugovoru o pandemiji je vrlo zabrinjavajući. IGV uključuje borbu protiv dezinformacija i dezinformacija. Sada dolazi još jedna bomba. Radi se o jačanju znanstvenog zdravlja i pandemijske pismenosti stanovništva. Dakle, ovdje SZO navodni monopol na istinu postaje sasvim jasan: Stanovništvo treba isprati mozak u područjima pandemija, javnog zdravstva, znanosti – naravno, samo onoga što SZO podrazumijeva pod tim pojmovima. Da, jer kao što sam rekao, nemamo nikoga tko bi to kontrolirao. To je već vrlo jasno rekao jedan visoki predstavnik UN-a, bez ikakvog negodovanja Ujedinjenih naroda. SZO je, kao što znamo, podružnica UN-a, a Ujedinjeni narodi posjeduju znanost. Kakve veze znanost ima s vlasništvom? Jedino objašnjenje je uvijek moć i profit. A onda bi ljude trebalo educirati o učinkovitosti i sigurnosti medicinskih proizvoda. To se već uzima zdravo za gotovo, a kontrola ponašanja se dodatno promiče. Zatim imamo daljnje inovacije, ojačani mehanizam praćenja, a zatim uvođenje već postojećeg načela „Jedno zdravlje“, koje povezuje zdravlje životinja sa zdravljem okoliša i zdravljem ljudi te koje SZO-u daje daljnje goleme ovlasti i koje, naravno, služi i kao temelj ove teorije zoonoze. Da pandemije zapravo nikada ne mogu uzrokovati ljudi, već samo životinje koje iznenada opasno obole, iz bilo kojeg razloga, a zatim se cijela stvar proširi na ljude, Zoonozno prelijevanje je, naravno, već uključeno. Da, i ako ponovno pogledamo cijelu stvar, samo kratka misao: Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo, ideja ljudskih prava, slobode. A onda kada pogledamo te ugovore, prije svega imamo povećanu de facto prijetnju državnom suverenitetu. Naglašavam činjenice jer, čak ni 2020. godine, nijedna zemlja nije bila obvezna jednostavno provesti preporuke SZO-a. Ali su to implementirali. Učinili su to i to me duboko šokiralo. A kolega Brunner je tako lijepo objasnio gdje su nedostaci u našim pravnim sustavima. Ono što nedostaje, pa, po mom mišljenju, jest etos bez kojeg čak ni najljepši pravni sustav ne može preživjeti, etos koji je također sposoban kompenzirati manjkav pravni sustav. Imali smo vremena, na primjer u Njemačkoj, a svakako i drugdje, s funkcionalnim Saveznim ustavnim sudom koji je slobodu i dostojanstvo pojedinca smatrao i polazištem i krajnjom točkom i stavljao ih na prvo mjesto. I sve se to izgubilo. Još se sjećam koliko sam se užasnuo kad sam prvi put u Priručniku ustavnog prava pročitao da svaki ustav ovisi o preduvjetima koje sam ne može stvoriti. I uvijek sam mislio, da, ako je to zapisano na papiru, onda će se toga i pridržavati. Eto koliko si ti naivan kao student prava. Sad sam dobio lekciju, ali jednu od najkvalitetnijih. S ovim kognitivnim ratovanjem, s ovom infodemijskom politikom, s ovim Zakonom o digitalnim uslugama EU-a, s ovom suludom bolešću provjere činjenica, u konačnici smo vidjeli potpunu rekondicioniranje čovječanstva od građana koji misle neovisno do poslušnih podanika. To utječe na sva područja, uključujući vladu, pravosuđe, zakonodavstvo i tako dalje. A bez ovog etosa ljudskog dostojanstva i slobode, pravni sustav više ne može funkcionirati. Moj kolega Brunner je to lijepo rekao, i možda u ovom trenutku: Prvi nacrt njemačkog ustava sadržavao je rečenicu da država postoji radi čovječanstva, a ne čovječanstvo radi države. I sve se to sada, on je to lijepo izrazio na drugi način, sve se to u trenutku odlomilo. Dakle, suverenitet je i dalje pod masovnom prijetnjom od strane SZO-a, a mi imamo potpuni neuspjeh ustavnog nadzora, uključujući ustavne sudove. S užasom to gledam, posebno u Njemačkoj, a također i politički progon koji se događa u našoj zemlji; nikada ne bih ni sanjao o tome. A onda, kao posljedica toga, postoji, naravno, povećan rizik masovnih ograničenja slobode, proizvoljnih proglašenja izvanrednog stanja i mogućeg trajnog izdavanja preporuka koje ograničavaju slobodu. A s obzirom na nedostatak nadzornih tijela na razini SZO-a, države jednostavno ignoriraju svoja nadzorna tijela. Zatim imamo još jednu važnu točku, koju su naše kolegice Silvia Behrendt i Amrei Müller više puta istaknule: Imamo, i to se uklapa u cjelokupnu globalnu sliku, puzajuću ideološku militarizaciju zdravstvene politike. To nije u ugovorima, ali postoji doktrina globalne zdravstvene sigurnosti: Patogeni se tretiraju kao vojni neprijatelj, sigurnosni rizik, a zatim se mora automatski odgovoriti. Dakle, instaliran je automatski mehanizam i, naravno, postoje cijepljenja protiv toga, što se podrazumijeva. Više nema pitanja cijepe li ljude do smrti. A imamo i, doduše samo na jednom mjestu, intenziviranje cjelokupnog digitalnog nadzora čovječanstva, kroz činjenicu da su sada uvedene digitalne putovnice cijepljenja, ne samo, već i vrlo važno pitanje kada je u pitanju totalitarna kontrola. Zatim, naravno, poboljšane zdravstvene procedure kroz ovaj medicinsko-farmaceutski kompleks, infodemijski koncept, koji sam već detaljno opisao. A onda, stvarno, i postupno ideološko restrukturiranje ovih ugovora. Radi se o polakom, ali sigurnom udaljavanju ljudi od ideje da sam ja pojedinac i da je moja sloboda početna i krajnja točka. Ne, ti nisi ništa, zajednica je sve. Zvuči li vam to poznato? Ljudsko dostojanstvo više nije problem. Krećemo se prema kolektivnoj poslušnosti. To uključuje, na primjer, takozvani pristup čitavog društva. To znači da kada se dogodi opasna pandemija, svi u društvu moraju se držati zajedno i surađivati. Što to logički znači? Logično, ako ne radite zajedno, ispali ste. Sve smo to već vidjeli. Morate se "cijepiti" za svoja osnovna prava, inače ispadate. Sve što ima drugačije mišljenje masovno se napada u nekom obliku, a zatim na scenu stupaju ta pseudoosnovna prava na jednakost i solidarnost. I ta se tada prava izjednačavaju sa stvarnim ljudskim pravima. Da, to zapravo daje odgovor. Pitam: Jesmo li ugroženi totalitarnim zdravstvenim režimom? Ne samo da na horizontu imamo totalitarni zdravstveni režim, već i globalni trend prema autoritarizmu i totalitarizmu na mjestima gdje još nije dosegao tu točku ili još nije dosegao tu točku. Odatle bi trebalo doći. Pod ogromnim smo pritiskom na vladavinu prava, na temeljna prava, uključujući spomenuto pravo na dobrovoljni pristanak na medicinske eksperimente, utvrđeno u članku 7. UN-ovog Pakta o ljudskim pravima. Imamo pritisak na suverenitet država članica i, u konačnici, tu vrlo veliku opasnost. Dakle, radi se zapravo o svemu. Stoga, odjeljak 5. Vrlo kratko, što se događa sljedeće? Hvala Bogu, svatko može imati bilo kakvo mišljenje o tim državama, ali povlačenje SAD-a bio je izuzetno važan signal. Argentina je slijedila primjer. Ove države više neće podržavati IGV ni u jednoj verziji. Nadalje, Izrael i Italija ne podržavaju IGV 2024, što je vrlo zanimljivo. Austrija je također uložila prigovor, ali samo – stavljam ga pod navodnike – zato što su vrlo kasno shvatili da ga Parlament još nije odobrio. Ali prema ustavu, to bi zahtijevalo odobrenje; čak i prvog IGV-a. To znači da će i dalje htjeti dobiti parlamentarno odobrenje – ali barem. Što se tiče sporazuma o pandemiji, kao što sam već opisao, možemo se samo nadati da do njega neće doći. I jedna važna stvar jest da – a to sam primijetio na primjeru Austrije – vlade, ako nisu izravno demokratski izabrane, smiju pregovarati i potpisivati ​​ugovore prema međunarodnom pravu. U pravilu, međutim, parlamenti moraju pristati. U Austriji smo to uspjeli pokrenuti u zadnji čas, jer je nekako, začudo, bilo previđeno. Zato je važno: Jedno je zastupljenost prema međunarodnom pravu, a drugo je demokratska legitimnost tih vladinih odluka. Parlamenti su obično uključeni u ovo. To znači da je ovo ujedno i poziv svjetskim pravnicima da ponovno provjere: Jeste li uopće dopustili parlamentu da ima riječ? Ako ne, molimo vas da se pozovete na ovo i zahtijevate to. U suprotnom, ovi IGV-ovi se ne mogu jednostavno provoditi u tim zemljama. U Njemačkoj su malo temeljitiji i savezna vlada je sada donijela zakon o odobravanju. No, Njemačka je već dopustila da istekne rok za prigovor, što zapravo predstavlja čin ratifikacije. Zamislite sada da Bundestag i Bundesrat ne usvoje ovaj zakon o suglasnosti. Tada se vlada nađe u škripcu. S jedne strane, ima obvezu prema međunarodnom pravu, ali s druge strane, ne može ignorirati demokratski proglašenu volju parlamenta. Nažalost, treba se bojati da će se složiti. Ali i dalje smatram ono što se tamo događa vrlo uzbudljivim. A dolazim iz područja ljudskih prava; moramo iskoristiti svaku priliku, pa i u Austriji, da skrenemo pozornost na takve probleme. Zanimljivo je i da u Njemačkoj ovaj zakon već navodi da pristanak na IGV ograničava temeljno pravo na fizički integritet, osobnu slobodu, tajnost dopisivanja, poštanske i telekomunikacijske komunikacije te pravo na slobodu kretanja. Dakle, nekako pretpostavljaju da je to automatski, iako bi njemačke vlasti zapravo trebale provoditi i pravne akte SZO-a. Da. I gospodin Brunner i ja nismo koordinirali. Ali za mene je uvijek važno, kada je riječ o tome što možemo učiniti, vratiti se ideji ljudskog dostojanstva. Lijepo je opisano da ideja ljudskog dostojanstva, također kao etos Temeljnog zakona, proizlazi iz ideje da je čovjek slika Božja, te je stoga kršćanski nadahnut. Iz toga proizlazi vrijednost ljudskih bića per se. I iz ideje prosvjetiteljstva, koje kaže da se radi o ljudskim bićima koja izlaze iz svoje samoprouzročene nezrelosti. Bez ovog etosa, ništa u našem pravnom sustavu ne funkcionira, možda gotovo ništa ni u našim životima. Stoga se zapravo radi o tome da se učine sve što je u njihovoj moći. Gospodin Sasek je to tako lijepo rekao: Uvijek tražiti pomoć, također i educirati društvo s druge strane, ljude oko nas kroz političku aktivnost, kroz demonstracije, kroz letake, predavanja, što god. Kroz neovisne medije i obraćanjem korporativnim medijima. Ako pokušavate iznova i iznova, možda će se naći netko (u korporativnim medijima) tko je pristupačan. I prije svega, edukacijom političara, u slučaju da u politici još uvijek postoje ljudi koji možda jednostavno još uvijek ništa ne slute. Pretpostavljam da ima mnogo onih koji nisu neupućeni. Ali možda nesuđene zadnje klupe informiranih. Molim vas, molim vas, educirajte ljude i potaknite ih da donesu odluku po savjesti. I na kraju, pokušajte što češće ići na sud i ukazati na to da se ovdje krše temeljna ljudska prava. I svaka pojedinačna akcija, čak sam uvjeren da se svaka pojedinačna misao računa kao NE i ne želimo takav svijet. Krećemo se prema viziji boljeg svijeta s ljudskim dostojanstvom i slobodom. Imajući to na umu, puno vam hvala. [Ivo Sasek:] Puno ti hvala, Beate Pfeil. Moja strijela je opet naoštrena. Još nije gotovo. Ovaj postkoronavirusni uzdah olakšanja je gotov. Nije istina. Čuli ste. Mogao bih samo ponoviti sve što ste rekli. Samo punom parom s prosvjetiteljstvom. Koliko god možemo, dok još možemo. Onda ćemo vidjeti što će se dalje događati. Hvala vam što ste s nama. [Dr. Beate Pfeil:] Zajedno. [Ivo Sasek:] Nastavi umrežavanje. Nastavi umrežavanje. Neka se što više odvjetnika, sudaca i svih vrsta ljudi javi i ojača ovaj front. Hvala vam na vašoj stručnosti. Trebamo je. Hvala vam.

iz hm.

Izvori/veze: www.anti-zensur.info/azk21