Svjetska dominacija kroz eugeniku i tehnokraciju – Tom-Oliver Regenauer u ekskluzivnom intervjuu

21.06.2025 | www.kla.tv/38020

Onda vidite da svi slijede istu agendu. Ali to ne znači da ne može izazvati rat. Nažalost, rat je najbolji biznis za vladajuću klasu. Ono što nam se javno prezentira je obično nešto poput sapunice. Ako se želim i dalje pojavljivati u medijima s modelom demokracije i govoriti da je to najbolja demokracija svih vremena, onda naravno ne mogu reći da sada ovdje imamo svjetsku vladu, da je to nekako osam starijih gospodina koji se sastaju u stražnjoj sobi i onda donose odluke za cijeli svijet. To, naravno, ne funkcionira. Stoga krenite u akciju, ustanite sa sofe i ne konzumirajte krizu kao da je film. To su svi naši životi i mi ih možemo oblikovati, jer budućnost nije određena[unaprijed određena], još uvijek je možemo promijeniti sada. [Kla.TV:] Danas sam otišao u Švicarsku razgovarati s posebnim čovjekom. On je netko tko poznaje detalje i širu sliku, tko je sposoban povezati različite aspekte u zajedničku nit. Rođen 1978., glazbenik je, autor raznih knjiga, poslovni menadžer, radijski voditelj, poduzetnik i konzultant za menadžment. Živio je i radio u 20 različitih zemalja, govori pet jezika i stekao je cjelovitu sliku svijeta. On nije netko tko samo ponavlja tuđa mišljenja ili se služi narativima, već sam dolazi do dna stvari. Dobrodošli danas u filmski atelje Chur, Tom-Oliver Regenauer. [Tom-Oliver Regenauer:] Hvala na pozivu. [Kla.TV:] Da, sa zadovoljstvom. Danas govorimo o temi “strukture moći” ili “tko vlada svijetom?” Moje prvo pitanje – krenimo od situacije u svijetu – opet je rat u svijetu, u Ukrajini, u pojasu Gaze, u Jemenu, svugdje se naoružavaju. EU je sada ponovno odlučila uložiti 150 milijardi kako bi se uspostavili proizvodni kapaciteti za oružje i logistika. Istovremeno, postoje napetosti između velikih sila: SAD-a, Rusije i Kine – one enormno rastu. Ali Europa, Bliski istok, Indija, Pakistan i Iran također tinjaju posvuda. I istovremeno se približavamo vrhuncu strojnog doba. Sve što se može digitalizirati bit će digitalizirano – od valute, središnjih digitalnih valuta, do umjetne inteligencije, koja će u konačnici prožimati sve. Čuli smo za moždane implantate koji ljude pretvaraju u neku vrstu kiborga[živog bića koje je tehnički uvećano ili poboljšano] – čovjeka-stroja ili stroja-čovjeka, ako je to više uopće ljudsko biće. I moje prvo pitanje vama je: Jesu li ovi događaji slučajni i događaju li se neovisno jedan o drugome ili iza njih stoji neka vrsta plana ili cilja? [Tom-Oliver Regenauer:] Uvijek ovisi o perspektivi iz koje na to gledate. Zato ja to uvijek nazivam – ili ljudi vole nazivati – polikriza[više kriza istovremeno koje utječu jedna na drugu ili se međusobno pojačavaju]. Dakle, s jedne strane, postoji tehnološki aspekt, koji se kreće prema transhumanizmu[napori za proširenje ljudskih granica kroz tehnološke mogućnosti] ili koji u biti proizlazi iz tehnokracijskog pokreta. Sve je počelo 1917. na istočnoj obali SAD-a s tehnokracijskim pokretom[zagovornici oblika vlasti u kojem je tehničko znanje osnova moći], koji se potom – ako ga detaljno pratite – razvio u industriju digitalizacije, platformsku ekonomiju [poslovni model koji omogućuje razmjenu proizvoda, usluga ili podataka pomoću digitalnih platformi] ili ekonomiju promatranja[bilježenje, evaluacija i komercijalna upotreba (kupovnog) ponašanja kroz stalno promatranje i analizu podataka] – ovisno o tome kako to nazovem. To je svakako tehnološki aspekt. S druge strane, tu je naravno i vojni aspekt, vojno-industrijski kompleks - kako kažu. Rat nikada nije nestao. Dakle, nije kao da se sada opet ratuje. Uvijek je bilo rata. Mislim - ako se dobro sjećam - od osnutka SAD-a nije bilo ratova 17 ili 14 godina. Pa to dovoljno govori. Dakle, zapravo imamo situaciju 5G ratovanja, ratovanja pete generacije. I to nije samo kinetičko ratovanje[vojna, fizička borba], to je i kognitivno ratovanje[usmjereno na utjecaj na mentalne i emocionalne procese neprijatelja], o čemu se također stalno govori. NATO ima vlastitu web stranicu pod nazivom NATO Innovation Hub. Ovo je o kognitivnom ratovanju. A onda se brzo vraćamo na aspekt tehnologije, jer smo svi upoznati s onim što uvijek nazivam "smombijima" - kombinacijom pametnog telefona i zombija - iz svakodnevnog života kada hodaju ulicom. – Većina ljudi je zauzeta svojim pametnim telefonima, čak i kada šetaju psa ili dijete. I ovo je invazivna tehnologija. I naravno, to utječe na naš mozak, naša fizička tijela, a također i na mentalno stanje ljudi. Zato imamo takozvanu epidemiju izolacije. Tako da ljudi postaju sve usamljeniji, fokusirajući se na ovaj šareni, digitalni svijet, koji ja onda zovem “Trumanov show”, što je i naziv jedne od knjiga – to je posljednja. Dakle, zapravo je teško ukratko odgovoriti na ovo pitanje. Jer ovo 5G ratovanje ima tako široku agendu koja - s jedne strane - očito ide prema kinetičkom ratovanju, a time i poremećajima[drastičnim promjenama] u globalnom ekonomskom i monetarnom sustavu. A s druge strane, postoji vrlo jaka komponenta kognitivnog ratovanja, gdje se radi na svim frontama. Sa strane NATO-a, sa strane velikih tehnoloških tvrtki, a zatim i, na primjer, u širem obliku toga, transhumanistička agenda, koja nas brzo dovodi do Neuralinka [američke neurotehnološke tvrtke] ili nečeg sličnog. Gdje tvrtka Elona Muska želi proizvoditi moždane implantate i vezu s umjetnom inteligencijom, oblakom. To je onda biodigitalna konvergencija, tj. spajanje čovjeka i stroja, u širem smislu. I onda se, naravno, u nekom trenutku postavlja pitanje: u kojoj mjeri smo još uvijek ljudi? Dakle, to je vrlo složeno pitanje i rado bih održao dvosatno predavanje o tome. Tako da je zapravo teško odgovoriti ukratko. Da to raščlanim, zapravo je istina: nalazimo se u polikrizi i vjerojatno se suočavamo s poremećajima neviđenih razmjera. Pitanje je koliko će se brzo to dogoditi i kakve će drastične posljedice imati. Dakle, ova digitalizacija – ili tehnokratsko-transhumanistički pristup – zasigurno će biti postupan proces, postupna promjena koja će se ukorijeniti tek nakon nekoliko generacija. Drugi slučaj može se dogoditi mnogo brže – kinetičko ratovanje – gdje se odlučujuća paljba u biti promaši na pravom mjestu i tada može izazvati požar – bilo na Bliskom istoku ili u scenariju Tajvana, Kine, SAD-a, Rusije, NATO-a ili Ukrajine. Svakako se suočavamo s razornim i, “ne tako lijepim”, vjerojatno ratnim vremenima. [Kla.TV:] Vratimo se na nacionalnu razinu. Postoje ove sukobljene nacije: SAD, Rusija, Kina. Služe li sve one različitoj agendi ili je u biti ista? [Tom-Oliver Regenauer:] Iz više perspektive, uvijek to nazivam 2D i 3D ili 4D razinom politike ili geopolitike. Na 2D razini vidimo stvarne sukobe – sada, naravno, između Ukrajine i Rusije – gdje ljudi umiru, previše ljudi, u kinetičkom ratu koji se zapravo vodi. Na višoj razini, na 3D razini, da tako kažem, postoje institucije poput UN-a ili Banke za međunarodna poravnanja u Baselu. A ako pogledate povijest, na primjer, Prvog ili Drugog svjetskog rata, onda su to te institucije i organizacije gdje se odvijaju pregovori. Dakle, tamo gdje nema rata, gdje se relevantni ljudi na odgovornim pozicijama sastaju i onda vide što rade. Dakle, to znači da iz perspektive normalnog radnog, zaraćenog člana stanovništva to izgleda ovako, a također je slučaj da postoji kinetički sukob, odnosno da postoji opasnost od rata. Kina, Amerika, da je u Ukrajini ratno stanje. S druge strane, međutim, morate vidjeti da su se ove 193 države članice UN-a obvezale na Agendu 2030. te je podržavaju i provode u skladu s tim. To se vrlo jasno vidi u činjenici da Amerika, s Palantirom, trenutno uvodi "Imigracijski OS", migracijski operativni sustav koji u biti akumulira neviđenu količinu podataka, bavi se objedinjavanjem velikih podataka i time gotovo čini da transparentni građani izgledaju dobro. Mnogo je gore. Dakle, sve - od fitness trackera do pametnih telefona - sve što je na bilo koji način dostupno se "objedinjuje" i zatim se u biti provodi putem teme migracija na način da se problem migracija bori. Ista stvar se sada događa u Njemačkoj, naravno, gdje kažu da dobivamo digitalne osobne iskaznice i digitale Wallet[elektroničke novčanike na pametnim telefonima]. Zatim nam trebaju odgovarajuće platne kartice za migrante. To onda može učiniti da se sve potpuno prati, a Rusija radi potpuno istu stvar. Prije dva dana pojavila su se izvješća da se tema migracija sada žestoko raspravlja u Rusiji, da i tamo uvode digitalne osobne iskaznice i da će uvesti i digitalni novac u digitalnim rubljama. Dakle, agenda u osnovi funkcionira – ako pogledate 17 ciljeva održivog razvoja, a zatim podciljeve. Točka 16 je posebno zanimljiva jer se bavi institucijama i tako dalje. Onda vidite da svi imaju isti program. Ali to ne znači da ne može izazvati rat. Nažalost, rat je najbolji biznis za vladajuću klasu. Prvo, u naoružanju se korporacije mogu unaprijed obogatiti, baš kao i farmakološko-digitalno-financijski kompleks, poticanjem naoružanja, ReArm Europe[novo: "Readiness 2030", cilj je jačanje vojnih sposobnosti EU i povećanje njezine strateške autonomije] itd., s von der Leyen. To su milijarde, stotine milijardi, koje se zatim slijevaju u te korporacije i u napuhanu infrastrukturu burze i rastuće cijene. S druge strane, sam rat je, naravno, dobar posao za ljude na trećoj razini iznad. Jer, prije svega, mogu uvesti stvari koje nikada ne bi bile moguće u normalno mirnodopsko vrijeme. U ratu i u ljubavi sve je dopušteno i nažalost, tako je. U ratu mogu provesti stvari koje inače nikada ne bi bile izvedive, vidi Brettonwoodski financijski sustav nakon drugog svjetskog rata. Ili bolje rečeno, to je bilo samo dva dana prije službenog završetka drugog svjetskog rata, novi globalni financijski sustav već se pregovarao. – Što onda pokazuje da je to očito bio prioritet. Ne da prestanu rat i smrti, nego da se taj sustav provede [uvede]; Bretton Woods [međunarodni monetarni i financijski sustav osnovan 1944.], a time i današnji globalni financijski sustav, a time i – ovo se mora promatrati na višoj razini – također i Banka za međunarodna poravnanja (BIZ). Dok traje rat, izaslanici i predstavnici tih zemalja sastaju se u vrlo skladnoj atmosferi i održavaju sastanke svojih upravnih odbora, gdje se donose odluke i planovi o potpuno različitim stvarima: Što će se raditi tijekom i nakon rata i tko najviše zarađuje? Također se mogu pozvati na svoj članak pod naslovom The BRICS-Bluff[BRICS = savez važnih zemalja u usponu kao što su Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika i, od 2024., druge zemlje]. Zatim se bavi konglomeratom na financijskoj razini, tj. azijskim bankama, bankom za međunarodna poravnanja, Međunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom i kako su oni međusobno povezani. A u mom članku postoji i lijep citat bivšeg čelnika kineske središnje banke, koji je rekao: "Mi nismo konkurenti zapadnom financijskom sustavu, mi ga nadopunjujemo." I onda ljudi uvijek kažu: “Da, ali postoji alternativni sustav, alternativni SWIFT sustav Kineza,” koji je toliko alternativan da jednostavno ima drugačije ime i radi na SWIFT mreži. Dakle, tehnički, to je jednostavno SWIFT mreža s drugačijim imenom. Nema alternative. Oni vrlo skladno surađuju na ovoj razini i osiguravaju da - kao što su to činili u prošlosti - financiraju ratove na obje strane. Da financiraju poremećaje[drastične promjene] na objema stranama te ih organiziraju i strukturiraju na takav način da koristi svima koji su uključeni. [Kla.TV:] Da. Dakle, jesu li ovi - upravo ste govorili o raznim remetilačkim događajima - pripadaju li zajedno ili su to stvari koje - kao što sam već pitao - jesu li paralelne i samo slučajno povezane? Ili možete li identificirati zajedničku nit koja se provlači kroz sve ovo? [Tom-Oliver Regenauer:] Pa, jasno možete prepoznati zajedničku nit, a to u osnovi ovisi o tome koliko daleko unatrag idete. Dakle, ako se vratimo na kraj 19. i početak 20. stoljeća, jedna od definirajućih tema svakako je eugenika[ideja „sprečavanja“ ljudske populacije selektivnom reprodukcijom ili sprječavanjem neželjenih osobina]. Eugenika je bila britanski izum. U biti je bila doktrina rase, uzgoj ljudske vrste i optimizacija ljudske vrste. To je bilo i ono što se iz Velike Britanije prelilo u Ameriku. I tamo je postojao eugenički pokret i Eugenički savjet. To su bile službene vladine institucije koje su osiguravale optimizaciju vrste. I, naravno, cilj kaste koja je uvelike kontrolirala i favorizirala ovaj model eugenike bio je u biti imati relativno neinteligentnu, nezahtjevnu i poslušnu radničku klasu i vladajuću kastu koja je iskorištavala tu dostupnu masu. Dakle, odlučujući faktor je svakako eugenika, koju danas susrećemo kao bioetiku, kao bio-digitalnu konvergenciju. [Fuzija čovjeka i stroja] A termin transhumanizam, posebno, skovao je Julian Huxley, čelnik Britanskog eugeničkog društva. Dva puta je bio direktor Britanskog eugeničkog društva, a kasnije prvi generalni direktor UNESCO-a. Pojam eugenika vrlo se često pojavljuje u osnivačkom dokumentu UNESCO-a i, naravno, u biti je zajednička nit koja se provlači kroz cijelu njegovu povijest već više od 100 godina. I kada je, naravno, nakon režima Adolfa Hitlera i NSDAP-a [Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke pod Adolfom Hitlerom] i nacističke ere u svijetu, odlučeno da je bolje ne govoriti više o eugenici – jer to je naravno bilo i ono što je Adolf Hitler zagovarao u svojoj verziji doktrina rasne – tada su ljudi rekli, mi to zovemo - pa, rekao je Julian Huxley – mi to zovemo transhumanizam. To zvuči puno progresivnije, manje sumnjivo nalik rasnoj teoriji, a to su u biti agende s kojima se danas susrećemo u novom ruhu. U konačnici, sve se temelje na eugenici. A druga komponenta je tehnokracija [oblik vlasti u kojem je tehničko znanje osnova moći]. To je ono što se pojavilo u New Yorku 1917. godine, a zatim je postalo Technocracy Inc. 1930-ih. I to su dva dominantna, mislim, temeljna čimbenika – ne kažem planovi, to su koncepti – to su u konačnici koncepti koji su se iznova i iznova koristili tijekom generacija i pakirali na različite načine. Ali na kraju, to su odlučujući čimbenici koji utječu i na kinetičko i na kognitivno ratovanje, kao i na promjene i previranja na društvenoj, socijalnoj i psihološkoj razini, te koji određuju vremena. Dakle, da pojednostavimo, radi se o eugenici i tehnokraciji. [Kla.TV:] To su, naravno, dva pokreta koja su u konačnici usmjerena protiv čovječanstva. Govori se o poboljšanju ljudi, putem moždanih implantata, jer se oni pretvaraju u ovu "jednostavnu, naivnu masu“. Možete vidjeti da je čovječanstvo namjerno izloženo stvarima koje nisu dobre za njega – poput pametnog telefona, koji ih pretvara u "smombije" – kako bi im se zatim ponudilo rješenje koje u konačnici opet ide protiv čovječanstva. Kakvi ljudi guraju nešto ovakvo naprijed? [Tom-Oliver Regenauer:] Teško, da. Pa ne možete zaviriti u misli dotičnih, možete samo nagađati. Ali iz pisanih zapisa možete puno naučiti. I na kraju, ipak ima nešto od ovoga – da, ljudi vole reći ovih dana – neofeudalizma[feudalizam je bio politički hijerarhijski sustav u srednjem vijeku u kojem je vlasništvo nad zemljom bilo najvažnija osnova moći.] ili neokolonijalizma. I uvijek kažem, to je zapravo isti kolonijalizam i isti feudalizam koji su oduvijek postojali; samo su se alati ove kaste promijenili. – Dakle, ono što danas možete učiniti, naravno, u smislu propagande i medijske manipulacije, što u konačnici svodi na kognitivni rat. Jer se obično ne radi o sadržaju poruke, već jednostavno o masi informacija. Dakle, vrlo malo ljudi zapravo može odrediti prioritete koje vijesti apsorbiraju i filtriraju, što je važno, a što nije. Dakle, s ove točke gledišta, književnost ove kaste, koja vrlo otvoreno piše o onome što planira, u osnovi uvijek govori u prilog tome da postoji samoslika feudalizma, da se ljudi osjećaju odabranima. Također vole reći "plava krv", plemstvo koje vjeruje da je iznad opće populacije, dok ja uvijek kažem da nema prava na vladanje. To nitko nema, nikada nije postojalo, nikada neće postojati. Svi su jednaki, a ovi ljudi očito to tako ne vide. [Kla.TV:] Da. Zatim alternativni mediji često govore o novom svjetskom poretku - u smislu autoritarne, centralizirane vlade - u kojoj se određeni klubovi/klanovi dogovaraju o stvarima u stražnjim sobama kako bi ih zatim iskoristili za dobrobit svijeta. Mainstream mediji, naravno, to osuđuju kao teoriju zavjere. Pitanje je, kakvo je vaše mišljenje o ovome? Što je sada istina? [Tom-Oliver Regenauer:] Da, mislim da pojam teorija zavjere potječe iz dokumenta CIA-e, na koji sam upravo ponovno dao link u ovom članku. Naravno, u to je vrijeme lansiran kako bi se ocrnili kritičari priče o Johnu F. Kennedyju - to jest, svatko tko je imao ikakve sumnje u službenu priču i Warrenovo izvješće itd., potom je ocrnjen kao teoretičar zavjere, tako da su, u biti, pokušali ušutkati glasove koji se ne slažu. Dakle, ovo je naravno takozvani uokvirujući termin [stavljanje termina u određeni kontekst kako bi se izazvale određene emocionalne procjene], baš kao što se termin poricatelj korone ili nešto slično koristio tijekom korona krize. Ne treba ga shvaćati ozbiljno. Osim toga, morate na to gledati ovako: zavjera je pravilo, a ne iznimka. Ako sam zaposlenik i radim u tvrtki, a moj nadređeni me nekako gnjavi, što da radim sa svojih pet kolega? Koordiniram i pokušavam nekako formirati jedinicu koja može nešto učiniti po tom pitanju ili artikulirati da nismo sami. Dakle, mogli biste to čak nazvati i zavjerom. Ali u konačnici, to je suradnja. Dakle, suradnja je ono što nas definira kao ljude. To je spontani poredak. Ako želimo nešto organizirati u zajednici, u krugu prijatelja, onda postoji i taj spontani red gdje zovemo one koji nam mogu pomoći i onda formiramo malu grupu koja nešto radi. Dakle, ti ljudi rade istu stvar. I postoje bezbrojni krugovi, naravno. Mnogi od njih su sada dobro poznati. Poznati je Svjetski ekonomski forum. Za mene je to više marketinški odjel, koji je također vrlo javan. Zatim tu su Bilderberg konferencije. Zatim tu je Bohemian Grove. Tu je Le Cercle. Postoje bezbrojne takve institucije, think tankovi i zaklade gdje se ljudi sastaju u manjim grupama kako bi u biti oblikovali agendu - onu koja slijedi eugeniku i transhumanizam - u širem smislu. I to je ono što ja jednostavno nazivam suradnjom. To je najnormalnija stvar na svijetu. Problem je, naravno, što se mi kao normalna populacija usredotočujemo na druge stvari. To jest, usredotočujemo se na pozitivne stvari. Kada osnivamo takozvane zadruge, želimo napraviti zadrugu, želimo napraviti razliku među našim prijateljima, možda napraviti nešto u zajednici i na mjesnom odboru. To su pozitivni aspekti. Ovo je suradnja za dobrobit grupe u kojoj se netko nalazi. VIako je sasvim jasno da ti krugovi, koji se sastaju iza zatvorenih vrata kako bi surađivali, obično rade protiv opće populacije. Jer guraju agendu za koju nitko od nas nije glasao i za koju često ni ne znamo osim ako je aktivno ne tražimo, istražujemo i ne angažiramo se u nju. To znači da za mene ovo nema nikakve veze sa zavjerom. Ovo je uglavnom organizirani kriminal. Jer ako imam mandat političara i trebao bih predstavljati volju naroda - ako to tako shvatite - onda bih naravno morao slušati volju naroda. Ali postoji ta poznata Princetonska studija, koju uvijek volim spomenuti, iz 2017. ili 2015., koja je ispitivala korelaciju između volje birača i realpolitike, i ona je nula. Dakle, u to vrijeme, naslov u jednoj američkoj publikaciji bio je: "Amerika više nije demokracija, Europa bi trebala biti oprezna s onim što dolazi." Dakle, možete to nazvati teorijom zavjere, ali to su samo ljudi koji se aktivno bave propagandom i žele nas njome diskreditirati. Ili su to ljudi koji se time nisu bavili i pokušavaju shvatiti, u širem smislu, što znači suradnja kada sebe vidite kao dio kaste koja posjeduje ili barem kontrolira većinu sredstava za proizvodnju, tehnologija i industrija. Dakle, da, sklon sam se nasmijati tom izrazu. To baš i ne shvaćam ozbiljno. [Kla.TV:] Sada je slučaj da ova kasta nije u dobrim odnosima jedna s drugom, jer moć nekoga mami da uzima sve više i više za sebe - uvijek da sam ja taj. Kako se ovo može održati zajedno? Kako možete zamisliti da generacijama izgleda postoji plan koji slijede, iako nisu u poziciji da istinski surađuju - kao sada, na primjer, na razini zajednice, gdje žele nešto učiniti za selo. Kako bi se to trebalo zamisliti? Kako funkcionira ova vrsta kohezije? [Tom-Oliver Regenauer:] U menadžmentu, ljudi vole reći menadžment prema politici. Dakle, postavljate zaštitne ograde i u principu je to nešto poput transhumanizma ili eugenike ili tehnokracije. To znači da se krećete u određenom smjeru na temelju narativa, ideologije, koncepta. Naravno, postoje grane i prepreke između. Naravno, postoje i unutarnji sukobi. To se vrlo jasno vidi u Americi, gdje postoji konzervativni blok, koji su u to vrijeme činili George Bush i Dick Cheney i tako dalje. I cijela ta klika je konzervativni moćni blok i obiteljski klan koji koristi moć u Americi više od 100 godina – posebice obitelj Bush. A onda, naravno, postoji i demokratski orijentirani blok moći – na primjer, Biden (sada u novijem slučaju), George Soros i Bill Gates, koji su financijeri ovog ljevičarskijeg balona. Trenutno su na vlasti konzervativci. Zatim imamo financijere poput Petera Thiela, koji sebe smatra liberalno-konzervativnim. Naravno, postoji i unutarnja borba za moć, jer se u konačnici radi o tome tko sjedi na čelu stola i tko ima moć govoriti u novom svjetskom poretku ili u trenutnom sustavu vladavine. Dakle, među njima sigurno postoje sukobi. Međutim, ono što je dosljedno stabilno jest to da uvijek djelujete prema određenom planu. Dakle, da se uvijek kreće prema tehnokraciji. To sada možemo vidjeti iu Njemačkoj. U principu, nije važno tko je na vlasti, čak ni sada nakon izbora. Ono čemu se dalje teži je zeleno gospodarstvo s praćenjem CO2 i trgovanjem emisijama. Ništa od toga neće biti ukinuto niti promijenjeno. – Naprotiv, sada postoji cjelodnevni biometrijski nadzor s e-osobnom iskaznicom i digitalnim građanskim novčanicima[elektronički novčanici na pametnim telefonima] i sličnim instrumentima. Razlozi: Sada imamo ovu migracijsku krizu, moramo promicati unutarnju sigurnost i bolje se pozicionirati. Dakle, sada implementiramo biometriju i elektroničku identifikaciju kako bismo spriječili izborne prijevare itd., poput Amerike, dok je prethodna administracija uvela isti sustav, istu biometriju, isti masovni nadzor, zbog drugačijeg potencijalnog rizika, naime virusa. To bi značilo da nam je hitno potreban biometrijski nadzor, 2G ili 3G praćenje i distopija QR koda[izmišljena, uglavnom sumorna vizija budućnosti] za zdravlje i globalno zdravlje. Dakle, na kraju dobijete isti model, on se uopće ne mijenja. Ono što se mijenja, u principu, je samo marketinški alat. Kako pokušavaju to učiniti prihvatljivim za stanovništvo. [Kla.TV:] To znači da različite skupine, iako nisu "prijateljski nastrojene" jedna prema drugoj, imaju zajednički cilj. Imam osjećaj da žele uzeti što više od normalne populacije. Bilo kognitivno ili materijalno, kako bi to potom zadržao za sebe. Jesu li to pojedinci, obitelji ili velike korporacije? Kako izgledaju te strukture moći? [Tom-Oliver Regenauer:] O Bože, koliko će trajati intervju? Postoji ogromna mreža, nemoguće je na to precizno odgovoriti. Pa, s jedne strane, tu su, naravno, obiteljski klanovi, poput Bushevih, koji su u biti u američkoj politici već 100 godina, cjenkaju se oko resursa i u biti su kriminalni klan koji je opetovano dolazio na vlast ili je bio na vlasti. Kennedyjevi nisu puno bolji. Zarađivali su na opijumu, švercu oružja i alkohola i postali moćni. Ovo je cijela istočna obala SAD-a, koja se u biti temelji na nasljednicima "East India Company“[bivše britanske trgovačke tvrtke s monopolom na trgovinu s Indijom] i trgovine opijumom. Također možete lako pročitati u mainstream medijima da su Harvard i Princeton i sva ta sveučilišta u biti osnovali bivši opijumski baruni. I Kennedyjevi nisu iznimka. Pa, s jedne strane, svakako postoje ti obiteljski klanovi. S druge strane, postoje te mreže, poput Bilderberške konferencije. Naravno je zanimljivo da s jedne strane imate Georgea Sorosa ili Petera Thiela ili Erica Schmidta, koji u biti predstavljaju vrlo javno suprotstavljene ideologije. Jedan je lijevo demokratski – u slučaju Erica Schmidta, bivšeg izvršnog direktora Googlea – a drugi je desno liberalno-konzervativan, poput Petera Thiela. Dakle, dijametralno su suprotni jedan drugome u javnosti i medijima, ali se onda susreću na Bilderberškoj konferenciji, gdje su obojica u upravljačkom krugu. Što onda sugerira da se tamo raspravlja o nečemu drugačijem od onoga što vidimo u medijima, gdje je većina vjerojatno samo predstava ili, bolje rečeno, javni pokušaj osiguranja udjela birača ili moći. – Dok se u pozadini gura naprijed digitalizacija i transhumanizam i svi se dobro slažu. Dakle, ti su ljudi uglavnom prijatelji i privatno. To uvijek vidite i u Bundestagu, kada kažu da se svađamo u talk showu – nešto poput Zelenih protiv CDU-a, Lijeve stranke i AfD-a. A onda na kraju stoje negdje u grupi za raspravu, smiju se zajedno i zabavljaju. To je u osnovi klub. A ono što nam se javno predstavlja obično je nešto poput sapunice. [Kla.TV:] Da. Vrlo ste jaki u iznošenju ovih stvari u javnost. Kako uspijevate natjerati ljude da vas slušaju? [Tom-Oliver Regenauer:] Pa, prije svega, ne želim da me itko sluša. Zapravo želim da ljudi slušaju sebe i svoju intuiciju, svoj unutarnji glas i vlastitu savjest. Jer kao što sam upravo rekao, ne postoji pravo na vladanje. Nitko ne može reći tebi ili meni što da radimo. Jedino što bi nas trebalo voditi u životu jest naše osobno razumijevanje stvarnosti. I svatko to mora sam odlučiti, vrlo subjektivno. Dakle, ono što u osnovi radim jest prikupljanje informacija, a zatim njihovo objavljivanje – a posebno sve izvore koje koristim za dolazak do zaključka – kako bi ih čitatelj mogao sam razumjeti i zatim odlučiti dolazi li do istog zaključka. Smatram ih općenito vrlo logičnima i ne vidim kako bi netko mogao doći do bilo kakvog drugog zaključka. Ali svatko je slobodan to sam odlučiti. Uopće ne želim da mi ljudi vjeruju. Najgore što možete učiniti je jednostavno usvojiti mišljenja, prilagoditi se i jednostavno vjerovati nekome. Trebali biste slušati samo sebe. A ono što mislim da je važno jest da koristimo prave izraze. Dakle, kada sebe nazivam teoretičarem zavjere ili nečim sličnim, očito ljudima činim uslugu. Ove termine nećete pronaći u mojim tekstovima. Jer se nikada ne radi o zavjerama, već o organiziranom kriminalu. I u principu postoji vrlo jednostavna rečenica: Slijedi novac. Dakle, pratite novac, što bi učinio svaki kriminalistički istražitelj, svaki povjerenik koji želi riješiti zločin. Ja radim isto. I sa svakim mojim člankom možete slučaj izvesti na sud i imati dobre šanse za pobjedu, jer je, u principu, sve dokumentirano. I ne s nekim YouTube videom gospodina XY, koji je jednom od nekoga čuo da bi to mogla biti istina, već obično s originalnim dokumentima UNESCO-a, CIA-e itd. Tada možete sami pročitati što ti ljudi zapravo rade i pišu, što objavljuju, što retrospektivno priznaju i priznaju – što se često događa tek desetljećima kasnije. Dakle, morate koristiti i prave termine. Zato imam termine poput ekonomije promatranja[bilježenje, evaluacija i komercijalna upotreba (kupovnog) ponašanja kroz stalno promatranje i analizu podataka]. U principu, ovo nije samo nadzor s punim radnim vremenom, to je zarađivanje novca nadzorom s punim radnim vremenom. Jer velike tehnološke tvrtke koje iskopavaju zlato našeg vremena – podatke – naravno od toga zarađuju ogromne količine novca. Ali oni također prosljeđuju te podatke vladi ili tajnim službama. Oni, pak, prirodno imaju pristup pojedinačnom odmetniku, nevjerničkom kritičaru, koji na neki način daje delegitimizirajuće izjave protiv države. To znači da je to potpuno nezdrava mreža. A Benito Mussolini to je tada nazvao savršenim oblikom fašizma: "Korporatizam. Kada se država i korporacije stope u nezdravu strukturu moći.” I to je upravo ono što imamo. Zato je ta struktura moći toliko ogromna, zbunjujuća i teško ju je definirati, jer politika u biti već dugo ništa ne odlučuje. U principu, nadnacionalne organizacije, njihovi agenti, njihovi think tankovi i nešto poput UN-a već dugo donose odluke, koje nam zatim predstavljaju Agendu 2030 i ciljeve održivosti za koje nitko od nas nikada nije glasao, ali koje zatim provodi i provodi odgovarajuća nacionalna vlada. To je u principu protiv volje naroda, koji nije glasao za to niti ima ikakva prava na svoje stajalište. Dakle, za mene je politika samo izvršna vlast nadnacionalne strukture, one koja se ne naziva svjetskom vladom, već globalnim upravljanjem. A to će sigurno na kraju dovesti do sve jače globalne strukture upravljanja. Najkasnije kada u nekom trenutku budemo morali plaćati porez na održivost UN-u, o čemu je već bilo riječi. Ali nacionalne vlade će, naravno, nastaviti postojati. Jer to je ono što vidite. Tu mogu simulirati demokraciju i glasati te dati biračima osjećaj da sudjeluju, što u konačnici nije istina. [Kla.TV:] Znači li to da jedna svjetska vlada koje se neki plaše, a koja bi tada bila smještena negdje u Ženevi ili New Yorku, vjerojatno više neće postojati, nego da će ovi niži resori koje već imamo i dalje postojati? [Tom-Oliver Regenauer:] Upravo tako, ni to se ne može tako prenijeti. Dakle, ako želim nastaviti pojavljivati se u medijima s modelom demokracije i reći da je to najbolja demokracija svih vremena, onda naravno ne mogu ići okolo govoreći da sada imamo svjetsku vladu, koja se sastoji od osam starijih gospode koji se sastaju u stražnjoj sobi i donose odluke za cijeli svijet. Naravno, to ne funkcionira. Naravno da ljudi i to znaju. Zato će, naravno, i dalje postojati nacionalne vlade, ali uvijek novi instrumenti koji zahtijevaju i osiguravaju nadnacionalni suverenitet. Kao nešto poput ovog ugovora WHO-a, koji zatim osigurava da u zdravstvenom sustavu više nisu nacionalne vlade, već nadnacionalni konstrukt koji diktira što se događa u pojedinim zemljama. [Kla.TV:] Da. Što mislite, zašto ljudi to podnose? Sve je više ljudi koji shvaćaju da su nezadovoljni svojim vladama i možda bi čak pozdravili novi početak i pristali na svjetsku vladu. [Tom-Oliver Regenauer:] Da, iznenađujuće je mnogo onih koji ne misle da je to tako loše. Ali to su obično ljudi koji ne gledaju pomnije. Svatko tko sebe vidi kao demokrata - posebno sada u Švicarskoj, kao demokrata na lokalnoj razini - želi imati utjecaj u svojoj zajednici. To znači da žele imati riječ, iznijeti svoje stavove - za i protiv – i onda nekako pronaći konsenzus. To je zapravo demokracija. To je proces, često sukob, rasprava, diskurs koji se negdje treba riješiti. I naravno, to se ne događa. Mislim da mnogi ljudi zapravo ne mogu prozreti kroz ovo jer, naravno, jednostavno nemaju vremena u svom normalnom radnom životu. Tko ima vremena provesti četiri, šest ili osam sati istražujući nešto navečer ako to nije dobro predstavljeno u knjizi? [Kla.TV:] Kada razgovarate s ljudima na ulici, imate osjećaj da svi samo pristaju na to, latentno nezadovoljni, ali zapravo ništa ne rade. Mediji nam govore da slobodni novinari, poput vas i mene, čine najviše 20 posto stanovništva. Je li to doista slučaj? [Tom-Oliver Regenauer:] Ne, ja to tako ne vidim. Uvijek volim navesti primjer referenduma u Švicarskoj – tada na temu koronavirusa i zakona o Covidu. Bio je prvi referendum, koji je u početku čak i odbacio zakon. Pogledao sam te projekcije – ili prognoze – i u nekom trenutku, mislim da je rezultat bio: 47 posto odbacilo je ovaj zakon, što je onda značilo da je ipak usvojen. Ali 47 posto stanovništva je ono koje se tada na prvom referendumu izjasnilo protiv provedbe ovog režima – tog nadzornog sustava praćenja i na kraju kontrole. I vjerujem da je velik dio medijskog prikaza ovog kritičkog balona potpuno pretjeran. Jer, naravno, morate natjerati ljude da se osjećaju kao da su nekako čudan, ludi, kritični dio stanovništva i da su apsolutna manjina. Tada se osjećaju odgovarajuće nemoćno. Što prirodno stvara osjećaj nemoći i nemoći, bespomoćnosti, i uzrokuje da ljudi neaktivno sjede kod kuće na sofi u apatiji, prirodno se uzrujavajući što ne mogu ništa učiniti. Ali ja to vidim sasvim drugačije, jer kao što sam rekao, kada ste vani u gradu, u analognom prostoru i razgovarate s ljudima, prilično je rijetko sresti nekoga tko stvarno misli da je sve dobra stvar, tko je stvarno oduševljen njemačkom vladom, američkom vladom, bilo da se radi o Trumpu ili onom prije njega, ili švicarskoj vladom. Teško ćete sresti nekoga u javnosti, u baru ili u vlaku tko je potpuno oduševljen time. Ljudi koje sretnete – ovo je moje zapažanje – koji o tome govore istinski pozitivno su manjina. To je 20, 18, 25, 15 posto, ovisno o tome kamo idete; možda čak i 30 posto. Ali vjerujem da je to manjina. I vjerujem da je 60, 70 posto stanovništva shvatilo da su prevareni, da je to fasada i da je to nezadovoljstvo vrlo rašireno. Vjerujem da od njih – recimo to 60 posto ili 70 posto – veliki dio ovog bloka još se ne usuđuje to javno artikulirati. Jer naravno postoji strah da će poslodavac saznati za to, da ste u nepovoljnom položaju na poslu, da vam više neće biti dopušteno društveno prisustvovati teniskom ili streljačkom klubu, da vas u krugu prijatelja mogu smatrati gubavcem koji iznosi neke čudne teorije. Ali vjerujem da ako o tome otvoreno govorite – a to je moje iskustvo - brzo shvatite da su mnogi ljudi vrlo kritični. Bitno je da ne koristimo pojmove koje nam sugerira vladajuća kasta, koristi propagandni aparat. Dakle, nemojte pričati o klimatskim promjenama. Ako vam netko priča o klimatskim promjenama, pričajte o zaštiti okoliša. Kad netko govori o akumulaciji kapitala [gomilanje novca] i zlim milijarderima poput Elona Muska, tada odgovarate kroz zle milijardere poput Sorosa i Gatesa, koji se na kraju također organiziraju i surađuju kako bi unijeli stvari za koje nismo odabrali. I samo pokušajte stvari opisati drugim izrazima koji su prikladniji. Ovo nisu teorije zavjere; radi se o organiziranom kriminalu i istraživačkom novinarstvu; radi se o Kriminalistika. Kod države nadzora ne radi se nužno o državi nadzora, već o ekonomiji promatranja, jer je riječ o vrlo bliskoj suradnji između korporacija i državnog aparata i tajnih službi. Dakle, ako pokušate pristupiti ljudima koristeći pravi rječnik, možete vrlo konstruktivno razgovarati i sa – pod navodnicima – suprotnom stranom. To iznova i iznova doživljavam u vlastitom iskustvu kada razgovaram s ljudima koje biste opisali kao potpuno "probuđene" [pojačana svijest o rasizmu i nedostatku socijalne pravde] ili "s potpuno suprotne strane", koji su odlični u razgovoru sa mnom o tome jer sam i ja za zaštitu okoliša, a nitko ne voli mikroplastiku u hrani. Također nisam za supermilijardere poput Muska, Sorosa ili Gatesa, koji svojim novcem mogu kupiti toliki utjecaj da mogu ubijati ljude u Americi i Africi lijekovima kroz kampanje koje su u biti samo štetne. Od sterilizacija do smrti, svega što se dogodilo u prošlosti. Dakle, ako samo pokušate doprijeti do ljudi – a mislim da svatko mora početi od sebe – jer, naravno, mnogi ljudi su još uvijek jako razočarani krizom s koronavirusom, svojim susjedima, svojim poslodavcima. Ali ako ste malo bolje informirani i imate malo više uvida od drugih i prozreli ste te stvari, onda imate i odgovornost malo popustiti i biti razumniji, a ipak pristupiti ljudima. Budući da smo jedna vrsta, moramo nekako dijeliti ovaj životni prostor zajedno. I ako postajemo sve više podijeljeni između pro- i anti-koronavirusa, pro- i anti-migracije i pro-Trumpa, anti-Trumpa i Merza i BlackRocka u Njemačkoj, što se više ovakvih narativa koji stvaraju podjele donosi stanovništvu, to se više moramo baviti sami sa sobom i horizontalnim sukobima. Dok je problem - to smo vidjeli 2008. s pokretom Occupy Wall Street - problem na vrhu. A posljednji put kad su ljudi zajedno pogledali gore, lijevo i desno, bilo je tijekom pokreta Occupy Wall Street. Dogodio se veliki, višespektaran trenutak kada su ljudi shvatili: središnje banke, velike banke su te koje moramo spasiti s milijardama našeg novca, s našim porezima. I nisu imali ovaj horizontalni sukob. A onda, posebno u Americi, pojavio se pokret Tea Party i ono što je postalo poznato kao "woke"[progresivno, povećana svijest o rasizmu i nedostatku socijalne pravde]. I opet, ljudi su u horizontalnom sukobu, tuku se jedni drugima po glavi umjesto da se zapravo pozabave problemom, a to je obično podizanje pogleda. [Kla.TV:] Da. I u kojoj mjeri smo sada prepušteni na milost i nemilost ovom procesu ili se možemo obraniti, naoružati protiv onoga što bi nam nešto trebalo učiniti? Mi se s tim slažemo i zato mu dajemo moć. S druge strane, kada preuzmemo moć, oduzimamo je njima – te prilike, da tako kažem. Što više ljudi to radi, to ovaj proces postaje veći i sveobuhvatniji. Što savjetujete ljudima, što bi trebali učiniti? [Tom-Oliver Regenauer:] Pa, prije svega morate shvatiti da što je više propagande, što se više upitnih, šizofrenih narativa ubacuje u prostoriju, to se više zgražavanja događa. Dakle, danas je to tema A i morate biti ogorčeni zbog toga. Sljedećeg dana, to je tema B i morate biti ogorčeni zbog toga. Što se ovo više događa, to je više znak da postoji određena panika tamo gore u bjelokosnoj kuli, jer, naravno, povjerenje u politiku i vladu opada već desetljećima. Povjerenje u javno emitiranje opada. Izlaznost birača opada i smanjuje se. To znači da sve više ljudi jasno shvaća što njima vlada i da to zapravo nema puno veze s demokracijom. Razočarani su i okreću se. I većina ljudi, naravno, to čini s određenom agonijom[rezignacijom] – to jest, razočaranjem - da se jednostavno više ne žele time baviti, već se umjesto toga usredotočuju na svoj privatni život, na stvari na koje mogu utjecati. I to je zapravo istina. Da se time ne bavim kao novinar, ne bih ni često gledao te stvari, jer se često događa da je ono što vam se prezentira jednostavno uvreda vlastite inteligencije, groteskno pripovijedanje[pretvara suhe činjenice u napete, ali ne nužno istinite priče]. Ali ono što zaista morate savjetovati ljudima jest da shvate: Ima nas još! Dakle, ako uzmete situaciju vlade s njezinim policijskim snagama ili aparatom državne službe i zatim je usporedite s brojem ljudi koji žive u ovoj zemlji kao populacija, onda imamo ogromnu razliku između aparata – državnog aparata, sustava, kako god to želite nazvati – i stanovništva koje zapravo drži vlast. To je zapravo ideja demokracije, da suveren odlučuje. Taj osjećaj je posebno snažan u Švicarskoj. I onda vrlo brzo dobijete osjećaj da vam savezna vlada u Bernu diktira ako vas se ne pita. Sada imamo ove okvirne sporazume EU, a oni kažu: „Pokušavaju nekako zaobići referendum, a on ne mora ići pred Vijeće država.“ Pokušavaju se nekako izvući iz toga. A ljudi jednostavno moraju aktivno sudjelovati. Demokracija je proces. Ako to smatrate "najboljim modelom" – a vjerojatno je to jedan od najboljih modela koje poznajemo i imamo, a imate i praktično iskustvo – ako želite sudjelovati i aktivno postići neku vrstu pozitivnog ishoda, onda se morate uključiti, i to lokalno. Jer ne možete utjecati na Savezno vijeće u Bernu iz Chura. Međutim, moguće je navesti lokalne vlasti da obrate pozornost, doprinesu i postave prioritete. A ako dovoljno općina to učini, i ako dovoljno općinskih čelnika poduzme mjere u kantonu, a kanton zatim poduzme mjere u Bernu, onda sigurno imate moć napraviti promjenu. Dakle, pandemija koronavirusa bi sigurno ispala vrlo drugačije da nije bilo toliko slobodnih medija i toliko protivljenja. Zato poduzmite mjere, ustanite s kauča i nemojte konzumirati krizu kao da je film. To su svi naši životi i mi ih možemo oblikovati, jer budućnost nije unaprijed određena; još uvijek je možemo promijeniti sada. [Kla.TV:] Da, hvala vam na vašoj procjeni i što ste s nama podijelili svoje znanje. Imate li još nešto što biste željeli poručiti publici za kraj? [Tom-Oliver Regenauer:] Da, to je zapravo bila skoro zadnja izjava, ali morate shvatiti da ste vi sami snaga, promjena, pozitivna budućnost i da je život lijep. Život je lijep i sve ostalo u što nas ljudi pokušavaju uvjeriti – bilo da je u pitanju strah, bilo da nas žele natjerati da se bojimo ratova, digitalizacije itd. – sve je to sredstvo kontrole. Život je lijep. Trebali biste voditi motiviran, sretan i ispunjen život sa svojom obitelji, s lokalnim okruženjem koje imate, i ni pod kojim uvjetima ne dopustiti da vas se gurne u ovaj stav straha ili agonije[rezignacije] u koji nas mediji – propagandni aparat – žele gurnuti – jer su tada na kraju već postigli svoj cilj. Dakle, budućnost nije tu da bi se predviđala, već da bi se oblikovala – kako je jednom rekao Antoine de Saint-Exupéry. I vjerujem da se to treba postići vlastitom aktivnošću i sretnim životom, jer sretan život je istinska revolucija. [Kla.TV:] Hvala vam na ovom intervjuu. Sve najbolje, gospodine Regenauer. [Tom-Oliver Regenauer:] Hvala vam na pozivu.

iz dd. / sl.

Izvori/veze: Naručite “HOPIUM” autora Toma-Olivera Regenauera, 3. svezak njegove serije “Tekstovi o prekretnici vremena, tehnokraciji i korporatizmu”: https://shop.tredition.com/booktitle/HOPIUM/W-647-217-513
Web stranica Toma-Olivera Regenauera https://www.regenauer.press/
Biografija Toma-Olivera Regenauera https://www.regenauer.press/profil
Biografija Toma-Olivera Regenauera https://www.youtube.com/watch?v=5VkRni0dbNY